Tijekom povijesti mnoge su vlasti željele ne samo kratkotrajno vladati sa zapaženijim ili slabijim ostvarenjima već su željele svojim dosezima osigurati si trajno mjesto u povijesti. Štoviše, neki revolucionarni pokreti koji su osvojili vlast poput, boljševika u Rusiji 1917., željeli su "stari svijet" zamijeniti "novim svijetom". Taj novi svijet bio bi bolji, pravedniji, efikasniji, i iznad svega težio bi stvaranju utopije. Boljševici na čelu s Vladimirom Lenjinom odmah po dolasku na vlast u Rusiji željeli su uništiti kapitalizam i njegovo hijerarhijsko društvo klasa kako bi krenuli u realizaciju utopije: prvo kroz izgradnju socijalizma koji bi u konačnici doveo do komunizma - besklasnog i idealnog društva. Svojevrsni raj na zemlji.
Lenjin je vladao sovjetskom Rusijom tek nekoliko prvih kaotičnih godina koje je obilježio građanski rat i napori novog režima da se održi pa zato veliki učenik i "apostol" Marxa nije ostvario velike reforme o kojima je snivao. Dapače, 1921. uveo je Novu ekonomsku politiku (NEP) kojom je sovjetska vlast tolerirala neke oblike kapitalizma. Nakon Lenjinove smrti i učvršćenja vladavine Josifa Staljina krajem dvadesetih, na Lenjinovom učeniku bilo je da nastavi graditi utopiju. Komunistički ciljevi i ciljevi Staljina nisu se odnosili samo na političko i ekonomsko uređenje države već i na stvaranje novog društva. Novo socijalističko društvo podrazumijevalo je i drukčiji i novi izgled zemlje: arhitekture, prometnica, gradova. Spektakularni infrastrukturni projekti Staljinovog SSSR-a uključuju planiranje Palače Sovjeta i obnovu Moskve, stvaranje novih socijalističkih gradova, izgradnju prometnica, blokova stanova, itd.
U prosincu 1922. na Kongresu Komunističke partije SSSR-a, Sergej Kirov objavio je delegatima u prepunom Domu sindikata da će partija sagraditi veličanstvenu novu palaču revolucije - "simbol proleterske moći". Projektiranje zgrade započelo je 1924. nakon Lenjinove smrti, ali je Centralni komitet tek 1930. službeno najavio natječaj za projekt Palače Sovjeta. Na natječaju je sudjelovalo 160 arhitekata, uključujući slavnog modernista Le Corbusiera. 1933. žiri pod vodstvom Vjačeslava Molotova odlučio je da nitko nije pobijedio na natječaju, ali je ekipi koju je vodio ruski arhitekt Boris Mihajlovič Iofan omogućeno da preradi svoj projekt. Staljin je prihvatio njihov projekt za zgradu, nalik na golemi svadbeni kolač, pa su dvije godine kasnije počeli kopati temelje na mjestu srušene katedrale Otkupitelja, u srcu Moskve nedaleko od Kremlja.
Palača Sovjeta trebala je biti najveća zgrada na svijetu, podne površine od 110 000 četvornih metara i visine od 420 metara - viša od tada tek dovršenog Empire State Buildinga u New Yorku. Na njezinoj golemoj osnovi - za beton je prema projektu trebalo potrošiti 16% godišnje proizv...
Lenjin je vladao sovjetskom Rusijom tek nekoliko prvih kaotičnih godina koje je obilježio građanski rat i napori novog režima da se održi pa zato veliki učenik i "apostol" Marxa nije ostvario velike reforme o kojima je snivao. Dapače, 1921. uveo je Novu ekonomsku politiku (NEP) kojom je sovjetska vlast tolerirala neke oblike kapitalizma. Nakon Lenjinove smrti i učvršćenja vladavine Josifa Staljina krajem dvadesetih, na Lenjinovom učeniku bilo je da nastavi graditi utopiju. Komunistički ciljevi i ciljevi Staljina nisu se odnosili samo na političko i ekonomsko uređenje države već i na stvaranje novog društva. Novo socijalističko društvo podrazumijevalo je i drukčiji i novi izgled zemlje: arhitekture, prometnica, gradova. Spektakularni infrastrukturni projekti Staljinovog SSSR-a uključuju planiranje Palače Sovjeta i obnovu Moskve, stvaranje novih socijalističkih gradova, izgradnju prometnica, blokova stanova, itd.
U prosincu 1922. na Kongresu Komunističke partije SSSR-a, Sergej Kirov objavio je delegatima u prepunom Domu sindikata da će partija sagraditi veličanstvenu novu palaču revolucije - "simbol proleterske moći". Projektiranje zgrade započelo je 1924. nakon Lenjinove smrti, ali je Centralni komitet tek 1930. službeno najavio natječaj za projekt Palače Sovjeta. Na natječaju je sudjelovalo 160 arhitekata, uključujući slavnog modernista Le Corbusiera. 1933. žiri pod vodstvom Vjačeslava Molotova odlučio je da nitko nije pobijedio na natječaju, ali je ekipi koju je vodio ruski arhitekt Boris Mihajlovič Iofan omogućeno da preradi svoj projekt. Staljin je prihvatio njihov projekt za zgradu, nalik na golemi svadbeni kolač, pa su dvije godine kasnije počeli kopati temelje na mjestu srušene katedrale Otkupitelja, u srcu Moskve nedaleko od Kremlja.
Palača Sovjeta trebala je biti najveća zgrada na svijetu, podne površine od 110 000 četvornih metara i visine od 420 metara - viša od tada tek dovršenog Empire State Buildinga u New Yorku. Na njezinoj golemoj osnovi - za beton je prema projektu trebalo potrošiti 16% godišnje proizv...
