Havana i Pjongjang udaljeni su više od 12 000 kilometara. Kubanska i korejska kultura i način života prilično su različiti, ali geopolitička slika svijeta spaja već više od pola stoljeća Kubu i Sjevernu Koreju. Danas su dvije države najljevije orijentirane svjetske države i najbliže teoretskim idealima marksizma, s tim da je režim dinastije Kim mnogo ljeviji od režima braće Castro. Dvije socijalističke države krase specijalni odnosi koji će se po svemu sudeći nastaviti.
Kuba i Sjeverna Koreja razvile su svoje prijateljstvo tijekom Hladnoga rata. Diplomatski odnosi su uspostavljeni već 1960. te su otvorena veleposlanstva. Te godine je tadašnji kubanski ministar, legendarni Ernesto Che Guevara, posjetio Pjongjang i izjavio da Kuba treba slijediti sjevernokorejski model. Dvije zemlje povezala je pripadnost svjetskom komunističkom pokretu i otpor vanjskoj politici SAD-a koju obje zemlje smatraju imperijalističkom, ali i diplomatski manevri kako bi manje ovisili o SSSR-u i Kini.
1968. Raul Castro izjavio je da su pogledi Kube i Sjeverne Koreje "identični u svakom pogledu". Ipak, sudbina je htjela da dvije komunističke države krenu drugim putevima. Kubanska raketna kriza iz 1962. i događaji nakon nje, pokazali su Sjevernim Korejcima da ne žele poput Kubanaca ovisiti o isporukama sovjetskog oružja i vojnog materijala. Zato je Kim Il-sung stavio na prvo mjesto vojsku što je negativno djelovalo na razvoj gospodarstva. 1986. Fidel Castro posjetio je svoje korejske drugove i bio je impresioniran Kimovim kultom ličnosti koji nije bio utkan u postavke marksizma-lenjinizma. 1988. Kuba je bila jedna od rijetkih zemalja koja je bojkotirala Olimpijske igre u Seulu kao čin solidarizacije sa Sjevernom Korejom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
