Havana i Pjongjang udaljeni su više od 12 000 kilometara. Kubanska i korejska kultura i način života prilično su različiti, ali geopolitička slika svijeta spaja već više od pola stoljeća Kubu i Sjevernu Koreju. Danas su dvije države najljevije orijentirane svjetske države i najbliže teoretskim idealima marksizma, s tim da je režim dinastije Kim mnogo ljeviji od režima braće Castro. Dvije socijalističke države krase specijalni odnosi koji će se po svemu sudeći nastaviti.
Kuba i Sjeverna Koreja razvile su svoje prijateljstvo tijekom Hladnoga rata. Diplomatski odnosi su uspostavljeni već 1960. te su otvorena veleposlanstva. Te godine je tadašnji kubanski ministar, legendarni Ernesto Che Guevara, posjetio Pjongjang i izjavio da Kuba treba slijediti sjevernokorejski model. Dvije zemlje povezala je pripadnost svjetskom komunističkom pokretu i otpor vanjskoj politici SAD-a koju obje zemlje smatraju imperijalističkom, ali i diplomatski manevri kako bi manje ovisili o SSSR-u i Kini.
1968. Raul Castro izjavio je da su pogledi Kube i Sjeverne Koreje "identični u svakom pogledu". Ipak, sudbina je htjela da dvije komunističke države krenu drugim putevima. Kubanska raketna kriza iz 1962. i događaji nakon nje, pokazali su Sjevernim Korejcima da ne žele poput Kubanaca ovisiti o isporukama sovjetskog oružja i vojnog materijala. Zato je Kim Il-sung stavio na prvo mjesto vojsku što je negativno djelovalo na razvoj gospodarstva. 1986. Fidel Castro posjetio je svoje korejske drugove i bio je impresioniran Kimovim kultom ličnosti koji nije bio utkan u postavke marksizma-lenjinizma. 1988. Kuba je bila jedna od rijetkih zemalja koja je bojkotirala Olimpijske igre u Seulu kao čin solidarizacije sa Sjevernom Korejom.
Premda se komunizam 1991. raspao u istočnoj Europi to nije značilo i kraj komunizma na karipskom otoku i na Korejskom poluotoku. Prvenstveno zahvaljujući snazi represivnog aparata i uspješnoj izolaciji svojeg stanovništva od vanjskih utjecaja, komunistički režimi su opstali bez transformacije. Republika Kuba i Demokratska Narodna Republika Koreja kao jedne od rijetkih preostalih jednopartijskih i jednoideoloških komunističkih država, znaju da se moraju držati skupa kako bi zadržale vlast i moć. I doista svih pet preživjelih komunističkih država (tu su još Kina, Vijetnam i Laos) usprkos ideološkim i praktičnim razlikama imaju dobre međusobne odnose. Drugovi ne izdaju drugove.
Partnerstvo se nastavilo do današnjeg dana, a štoviše zadnjih godina se intenzivira. 2013. sjevernokorejski brod Chong Chon Gang je presreten dok je putovao Panamskim kanalom. Prevozio je kubansko oružje koje je trebalo poslati u Sjevernu Koreju na popravak. Brod je kasnije vraćen vladi u Pjongjangu a incident je ukazao na trgovinu dva saveznika. Premda je u prosincu 2014. započeo proces 'Kubanskog zatopljenja', tj. početak normalizacije odnosa Havane i Washingtona, to nije pokolebalo Kubu da odustane od savezništva sa svojim prekomorskim drugovima. U ožujku 2015. kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodriguez objavio je da Kuba ostaje uz Kimov režim usprkos međunarodnim gospodarskim sankcijama. Rodriguez je opravdao svoje stajalište stavom da se kubanska vanjska politika vodi principima pravde i otpora miješanju Zapada u unutarnja pitanja suverenih i neovisnih država. 2015. i 2016. Korejska radnička partija i Komunistička partija Kube održale su zajedničke sastanke kako bi ojačale veze. Kubanski potpredsjednik i vjerojatno budući predsjednik Miguel Diaz Canel je tijekom sastanka posjetio Kim Jong-una.
U siječnju 2016. Havana i Pjongjang uspostavili su trgovinski sustav trampe koji službeno obuhvaća razmjenu šećera i željezničke opreme. Trampa koristi i Kubancima i Korejcima kako bi izbjegli međunarodne sankcije bez trošenja novca. Šećer s Kube će dobro doći jucheovskom režimu dok je upitno koliko željeznička oprema može pomoći Kubi. No kako Kim Jong-un planira modernizirati željeznice, nova tehnologija bi mogla biti poželjna Kubancima. Očito je da većina trgovine obuhvaća oružje iako je i trgovina potrošačkim dobrima u uzletu. Švedski vojni trust mozgova SIPRI utvrdio je da većina sjevernokorejskih trgovaca oružjem govori tečnim španjolskim jezikom što pokazuje da je Kuba važno odredište sjevernokorejskog vojnog izvoza. Kubanski trgovci oružjem mogu kupovati nekažnjeno oružje iz Sjeverne Koreje što je velika prednost za obje strane. Npr. trgovina oružjem sa Sjevernom Korejom u mnogim zemljama je kažnjivo djelo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
