Kako je i očekivano, Sjedinjene američke države uvele su sankcije na izvoz iranske nafte i plina, a iranska vlada je također odgovorila odbacivanjem takvog režima. I dok je ulična cijena iranskog rijala posljednjih tjedana skakala gore-dolje, na sam dan uvođenja sankcija i nakon toga nije bilo nikakvih značajnijih promjena.
U svijetu nafte teško je pomiriti složene geopolitičke sukobe. Osuđujući potez Trumpove administracije, iranski tvrdolinijaši zapravo su optužili Ameriku da se povukla iz nuklearnog sporazuma kako bi podigla cijenu nafte i pozvali Organizaciju zemalja izvoznika nafte (OPEC) da podigne svoju proizvodnju kako bi se ta skupina zemalja oduprla Sjedinjenim Državama.
Trumpov cilj u ponovnom uspostavljanju sankcija jest u biti nuklearni sporazum, dovesti iransko gospodarstvo do točke ukupnog kolapsa, zadržati iranski regionalni angažman u Siriji, Iraku i Jemenu te, unatoč odbijanju Washingtona, vjerojatno proslaviti kolaps iranskog vladajućeg sustava. Službena pozicija Bijele kuće je da povećanjem ekonomskog i političkog pritiska nastoji Iran vratiti za pregovarački stol kako bi zamijenio nuklearni dogovor novim sporazumom koji nosi Trumpovo ime.
U potrazi za "boljim uvjetima" za iranski sporazum o nuklearnom pitanju, administracija predsjednika Trumpa računa na činjenicu da se iranska vlada suočava sa unutrašnjom opozicijom svog stanovništva, više nego što je to bio slučaj kada je sporazum dogovoren još 2015. godine. To popularno nezadovoljstvo je očito i objašnjava zašto je iranski retorički odgovor na američku najavu povlačenja bio relativno blag u usporedbi sa sličnim povijesnim presedanima. Ali ovo nije nikakav odlučujući korak, jer Iran računa na Europu i druge glavne trgovinske partnere da se odupru naporima Amerike u sankcijama.
U Iranu, gdje se trenutačno nalazi autor ovog članka, nema naročitih simpatija ni za iransku vladu , a pogotovo nema razumijevanja za američku politiku koja je pokazala s Trumpom svoje pravo lice, i koja se više ne mora skrivati iza fasade demokratskog političkog poretka. Jasno je da Amerikanci žele promicati demokraciju samo kada je to u njihovom interesu, a kada nije onda promiču državne udare i izbjegavaju međunarodne ugovore i obveze. Irancima je toga puna kapa, oni žele jednostavan život u kojemu neće morati razmišljati o sankcijama ili oblicima šverca. Velik strah od posljedica sankcija osjeća se na ulici, što pospješuje pad iranskog rijala, veću sivu ekonomiju i opći osjećaj nedoumice oko toga što će se slijedeće dogoditi.
U svojim najnovijim izjavama glede ponovne uspostave američkih sankcija, iranski predsjednik Hasan Rohani ostavio je vrata otvorenim za buduće razgovore sa Sjedinjenim Državama unatoč činjenici da bi takav proces došao tek u dalekoj budućnosti. "Ovaj put ćemo s ponosom razbiti sankcije zbog toga što se radi o bjelodanom nasilničkom ponašanju", rekao je Rohani na sastanku s dužnosnicima Ministarstva ekonomskih poslova i financija, koje je nazvao vrhom izdržljivosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
