Španjolci će uskoro krenuti po treći put u 13 mjeseci na birališta. Prvi puta je Španjolska birala vladu u prosincu 2015., a potom u lipnju 2016., kada niti jedna stranka nije dobila dovoljnu većinu da stvori vladu. Ukoliko se španjolski politički vođe ne dogovore do kraja listopada oko neke koalicije, novi izbori će uslijediti u prosincu. Kako država ulazi u deseti mjesec bez vlade, glasači se polako gube u rastakanju tradicionalnog španjolskog političkog sustava. Naime, taj je sustav počivao na dvostranačkom sustavu, političkoj borbi socijalista i konzervativaca, ali je sada pridodano dvije druge političke stranke, kao i cijeli niz regionalnih stranaka iz svih dijelova Španjolske.
Izbori održani 26. lipnja ove godine nisu urodili plodom. Izbori su uslijedili nakon što niti jedna stranka nije uspjela ostvariti većinu na izborima 2015., a ujedno je nastao parlament (Cortes) koji nikad nije bio toliko fragmentiran još od 1977. Pregovori nisu uspjeli stvoriti vladu. Podemos i Ujedinjena ljevica pokušali su stvoriti savez, zajedno s nekoliko manjih lijevih stranaka. Ispitivanja javnog mnijenja dodatno su upozorila na sve veću polarizaciju između ljevice i desnice. Najzad se išlo u nove izbore, na kojima je pojedinačno pobijedila Narodna stranka (Partido Popular, PP). Prema članku 99.5 španjolskog Ustava, ukoliko unutar dva mjeseca od glasovanja niti jedan kandidat ne dobije povjerenje Skupštine, Kralj će raspustiti oba doma i pozvati na nove izbore, uz suglasnost predsjednika Skupštine. Pedro Sanchez, vođa socijalista, pokušao je dobiti povjerenje parlamenta, ali u tome nije uspio. Stoga je kralj Felipe VI. pozvao na nove izbore, koji također nisu urodili plodom.
Veliki se preokret dogodio nakon što je legenda španjolskih socijalista Felipe Gonzales pozvao vođu današnjih socijalista Pedra Sancheza da prepusti konzervativcima da stvore manjinsku vladu. Felipe Gonzales je bio najduži premijer na vlasti u Španjolskoj nakon vladavine Francisca Franca. U svojih četrnaest godina kao vođa Španjolske socijalističke radničke stranke (Partido Socialista Obrero Espanol, PSOE) osvojio je četiri puta izbore, normalizirao vladavinu prava i tradiciju demokratske participacije u Španjolskoj, doveo zemlju u članstvo tadašnje Europske ekonomske zajednice, kao i u NATO. Ujedno je poznat po velikim razinama korupcije koje su pokopale njegovu posljednju vladu, kao i po oružanoj borbi protiv baskijskih nacionalista. U Španjolskoj je danas utjecajan gotovo kao kralj Juan Carlos, koji je 2014. abdicirao u korist svog sina, današnjeg kralja Felipea VI.
Gonzales je kritičan prema svim španjolskim političkim vođama, te je jedan od malobrojnih socijalista koji savjetuje svojoj stranci i njegovom mladom vođi Pedru Sanchezu da se ne bori protiv još jedne vlade pod konzervativnim premijerom Marianom Rajoyem. Po njegovom mišljenju, Španjolska bi imala velike štete od trećih izbora u 13 mjeseci, posebice jer bi se došlo ponovno do zastoja i do smanjene izlaznosti na izbore. U Španjolskoj je tradicionalno velika izlaznost građana na birališta, čak preko 75 posto, ali ta je izlaznost pala na 69,7 posto u prosincu i na samo 65,7 posto u lipnju, a ako dođe do izbora u prosincu, ona bi mogla pasti ispod 63 posto. U tom slučaju bi Narodna stranka (Partido Popular, PP) gotovo sigurno dobila pojedinačno najviše glasova, na štetu PSOE i Podemosa, pokreta protiv politike štednje koji se kao prosvjedna stranka pojavio 2014., te na štetu Indignadosa, pokreta mase španjolskih nezaposlenih radnika.
Na moguće nove španjolske izbore zasigurno bi utjecala i rastuća priprema za nacionalne izbore u Njemačkoj i Francuskoj 2017., gdje je uočljiv rastući euroskepticizam. Ujedno bi došao tjedan dana nakon referenduma o ustavnoj reformi koji se vidi kao plebiscit za talijanskog premijera Mattea Renzija. Ujedno bi se tada već znalo tko će biti američki predsjednik. Stoga Španjolci najmanje žele još jedan nedorečen glasački proces i produžetak nesigurnosti koja već polako ugrožava španjolski gospodarski rast ostvaren 2015. i 2016., a posebno je zabrinjavajuće što Španjolci nemaju vladu koja bi bila uključena u pregovore oko europskog proračuna za iduću godinu, obilježenog izostankom Velike Britanije, koja više neće biti članicom Europske unije.
Konzervativni PP je dobio pojedinačno najviše glasova i zastupničkih mjesta na izborima u lipnju, sa čak 14 mjesta više od izbora u prosincu, ali je dva puta bio neuspješan u pokušaju zadobivanja potpore parlamenta. Većina Zastupničkog doma, donjeg doma Cortesa, španjolskog parlamenta, blokira Rajoya već mjesecima, unatoč njegovom savezu s Ciudadanosima, reformističkom, federalističkom i ekonomski liberalnom strankom, koja se pojavila pod vodstvom mladog Alberta Rivere kao nacionalna snaga. Zajedno sa zastupnikom Kanarskog otočja, Rajoy se stalno vrti oko 170 glasova, što je malo manje od onoga što mu je potrebno za većinu. Istovremeno, Rajoy ne želi odstupiti u korist nekog kandidata koji bi bio umjereniji i prihvatljiviji svima. Uz sve to, PP je pod povećalom javnosti zbog korupcijskih skandala.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
