Španjolci će uskoro krenuti po treći put u 13 mjeseci na birališta. Prvi puta je Španjolska birala vladu u prosincu 2015., a potom u lipnju 2016., kada niti jedna stranka nije dobila dovoljnu većinu da stvori vladu. Ukoliko se španjolski politički vođe ne dogovore do kraja listopada oko neke koalicije, novi izbori će uslijediti u prosincu. Kako država ulazi u deseti mjesec bez vlade, glasači se polako gube u rastakanju tradicionalnog španjolskog političkog sustava. Naime, taj je sustav počivao na dvostranačkom sustavu, političkoj borbi socijalista i konzervativaca, ali je sada pridodano dvije druge političke stranke, kao i cijeli niz regionalnih stranaka iz svih dijelova Španjolske.
Izbori održani 26. lipnja ove godine nisu urodili plodom. Izbori su uslijedili nakon što niti jedna stranka nije uspjela ostvariti većinu na izborima 2015., a ujedno je nastao parlament (Cortes) koji nikad nije bio toliko fragmentiran još od 1977. Pregovori nisu uspjeli stvoriti vladu. Podemos i Ujedinjena ljevica pokušali su stvoriti savez, zajedno s nekoliko manjih lijevih stranaka. Ispitivanja javnog mnijenja dodatno su upozorila na sve veću polarizaciju između ljevice i desnice. Najzad se išlo u nove izbore, na kojima je pojedinačno pobijedila Narodna stranka (Partido Popular, PP). Prema članku 99.5 španjolskog Ustava, ukoliko unutar dva mjeseca od glasovanja niti jedan kandidat ne dobije povjerenje Skupštine, Kralj će raspustiti oba doma i pozvati na nove izbore, uz suglasnost predsjednika Skupštine. Pedro Sanchez, vođa socijalista, pokušao je dobiti povjerenje parlamenta, ali u tome nije uspio. Stoga je kralj Felipe VI. pozvao na nove izbore, koji također nisu urodili plodom.
Veliki se preokret dogodio nakon što je legenda španjolskih socijalista Felipe Gonzales pozvao vođu današnjih socijalista Pedra Sancheza da prepusti konzervativcima da stvore manjinsku vladu. Felipe Gonzales je bio najduži premijer na vlasti u Španjolskoj nakon vladavine Francisca Franca. U svojih četrnaest godina kao vođa Španjolske socijalističke radničke stranke (Partido Socialista Obrero Espanol, PSOE) osvojio je četiri puta izbore, normalizirao vladavinu prava i tradiciju demokratske participacije u Španjolskoj, doveo zemlju u članstvo tadašnje Europske ekonomske zajednice, kao i u NATO. Ujedno je poznat po velikim razinama korupcije koje su pokopale njegovu posljednju vladu, kao i po oružanoj borbi protiv baskijskih nacionalista. U Španjolskoj je danas utjecajan gotovo kao kralj Juan Carlos, koji je 2014. abdicirao u korist svog sina, današnjeg kralja Felipea VI.
Gonzales je kritičan prema svim španjolskim političkim vođama, te je jedan od malobrojnih socijalista koji savjetuje svojoj stranci i njegovom mladom vođi Pedru Sanchezu da se ne bori protiv još jedne vlade pod konzervativn...
Izbori održani 26. lipnja ove godine nisu urodili plodom. Izbori su uslijedili nakon što niti jedna stranka nije uspjela ostvariti većinu na izborima 2015., a ujedno je nastao parlament (Cortes) koji nikad nije bio toliko fragmentiran još od 1977. Pregovori nisu uspjeli stvoriti vladu. Podemos i Ujedinjena ljevica pokušali su stvoriti savez, zajedno s nekoliko manjih lijevih stranaka. Ispitivanja javnog mnijenja dodatno su upozorila na sve veću polarizaciju između ljevice i desnice. Najzad se išlo u nove izbore, na kojima je pojedinačno pobijedila Narodna stranka (Partido Popular, PP). Prema članku 99.5 španjolskog Ustava, ukoliko unutar dva mjeseca od glasovanja niti jedan kandidat ne dobije povjerenje Skupštine, Kralj će raspustiti oba doma i pozvati na nove izbore, uz suglasnost predsjednika Skupštine. Pedro Sanchez, vođa socijalista, pokušao je dobiti povjerenje parlamenta, ali u tome nije uspio. Stoga je kralj Felipe VI. pozvao na nove izbore, koji također nisu urodili plodom.
Veliki se preokret dogodio nakon što je legenda španjolskih socijalista Felipe Gonzales pozvao vođu današnjih socijalista Pedra Sancheza da prepusti konzervativcima da stvore manjinsku vladu. Felipe Gonzales je bio najduži premijer na vlasti u Španjolskoj nakon vladavine Francisca Franca. U svojih četrnaest godina kao vođa Španjolske socijalističke radničke stranke (Partido Socialista Obrero Espanol, PSOE) osvojio je četiri puta izbore, normalizirao vladavinu prava i tradiciju demokratske participacije u Španjolskoj, doveo zemlju u članstvo tadašnje Europske ekonomske zajednice, kao i u NATO. Ujedno je poznat po velikim razinama korupcije koje su pokopale njegovu posljednju vladu, kao i po oružanoj borbi protiv baskijskih nacionalista. U Španjolskoj je danas utjecajan gotovo kao kralj Juan Carlos, koji je 2014. abdicirao u korist svog sina, današnjeg kralja Felipea VI.
Gonzales je kritičan prema svim španjolskim političkim vođama, te je jedan od malobrojnih socijalista koji savjetuje svojoj stranci i njegovom mladom vođi Pedru Sanchezu da se ne bori protiv još jedne vlade pod konzervativn...
