Europska je Komisija snažno napala mađarsku vlast zbog zakonskih aktivnosti u obrazovnom sektoru koji će možda zatvoriti CEU – Central European University odnosno Srednjoeuropsko sveučilište. Ovaj rasadnik europske liberalne struje osnovao je mađarsko-američki milijarder George Soros, gdje se obrazuje niz eurobirokrata i liberalne mladeži mahom iz Srednje i Jugoistočne Europe. Ruku na srce, mađarski premijer Viktor Orbán ne bi mogao nastati da nije bilo Sorosa, koji mu je dao novac da pokrene mađarski liberalni opozicijski pokret Fidesz, da bi danas Orbán doista postao sasvim nalik starim mađarskim komunističkim kadrovima protiv kojih se i borio. No, ovdje se ne radi o sukobu supranacionalnog briselskog carstva i autokratskog nasljednika Huna, koliko o pitanju može li Europa biti heterogena i može li postojati više pristupa ideji europskog jedinstva. S Orbánove je strane u najmanju ruku bedasto da napada Bruxelles iako zna da mu mir u zemlji ovisi o šest milijardi eura koje EU svake godine pošalje Budimpešti; ipak, EU se ovdje ponaša kao diktatura liberalne demokracije koja ne dopušta čistu demokratsku volju naroda.
Orbánov posjet Europskom parlamentu praćen je žestokim udarcima i osudama mađarskog premijera sa svih strana. Prvi potpredsjednik Europske Komisije Frans Timmermans želi ga odvesti na Europski sud pravde, liberalni zastupnici ga pozivaju da se jasno prozove euroskeptikom i odbaci novac koji dobiva od svih drugih Europljana, dok ga socijalisti demoniziraju na svakom koraku. Fidesz je i dalje nominalno stranka koja podržava eurointegracije i članica je Europske pučke stranke (EPP). Do sada je EPP branio Fidesz, ali više nema ni te potpore. Sve su jasniji jazovi između EPP-a i Fidesza, iako pučani žele zadržati što je više eurozastupnika u svojim redovima. No, čak i ako 12 zastupnika Fidesza ode iz EPP-a, pučani će i dalje ostati dominantnom političkom skupinom u Europskom parlamentu.
Doista, Fidesz se predstavlja kao demokršćanska stranka, ali tijekom godina su je Orbánove čistke pretvorile u stranku krajnje desnice kao što je Nacionalni front ili Alternativa za Njemačku. U stvari, Fidesz je svojom krajnje desnom retorikom pokosio prave mađarske radikalne desničare u stranci Jobbik, ali nije neutralizirao taj politički pol već ga je još više učvrstio. Zbog toga su i mnogi pučani počeli ukazivati da je članstvo Fidesza u EPP-u sramotno, a osobito nakon što su svi njihovi zastupnici dobili email u kojoj ih se upozorava da su opasno zavedeni propagandom i privatnom agendom američkog milijardera Sorosa. U emailu Fideszovci s pravom uspoređuju EU sa životinjskom farmom Georgea Orwella u kojoj su sve životinje jednake, ali neke su jednakije od ostalih (iako je aktualnost Orwellovog remekdjela u sasvim drugim detaljima ove sjajne knjige). EPP-ov zastupnik iz Luksemburga Frank Engel je potom napisao da se zaboravi to smeće koje šalju Fideszovci, te da pučani dobro znaju što se događa i zašto. Engel je potom pitao svoje mađarske kolege zašto ne napuste i EPP i EU, jednostavno da odu.
Engel je u pravu: Mađari se ponašaju krajnje nepošteno, uzimaju novac drugim nacijama i onda pljuju po njima; uzevši primjerice Slovačku, Rumunjsku i Hrvatsku, ispada da građani ulijevaju u europsku riznicu odakle se potom šalju financijska sredstva Budimpešti koja potom razvija nacionalističku politiku i iredentizam prema svojim susjedima, crta karte proširene Mađarske po svojim ulicama, te smanjuje prava nacionalnih manjina iz tih zemalja dok istovremeno vrišti o stanju Mađara u drugim državama. Ali u svoj svojoj pravednosti nastupa, Engel je ipak zaboravio naglasiti da je Europa zamišljena kao prostor različitosti – ne samo u kulturi, već i u načinu mišljenja i političkog djelovanja.
Viktor Orbán voli podsjećati strance da oni jednostavno ne razumiju Mađarsku i mentalitet Mađara, te da često krivo razumiju njihove namjere. Engel, čini se, ipak razumije Orbánovu taktiku. Njegov je način djelovanja taj da stalno pokušava vidjeti dokle može ići i koje su granice koje mu Europa dopušta. Zapravo, u nedostatku realnih mogućnosti ispunjavanja svojih predizbornih obećanja, mađarski premijer izvodi skandal za skandalom, senzaciju za senzacijom, sve kako bi ostao na vlasti. Ti skandali vode do 66 procesa u kojima je Mađarska sada na optuženičkoj klupi pred europskim sudovima, a EPP više neće štititi svog partnera. Unutar pučana, Orbán se opisuje kao Atila eurointegracija i vrijednosti, ostavljajući ništa iza sebe i svoje horde osim neuspješnih mogućnosti socioekonomskog prosperiteta. Ali, nije li obrnuta situacija? EU dresira zemlje jednostavnom logikom; favoriziranje gospodarskog rasta i ulijevanje financijskih sredstava dolazi u slučaju da se pojedina država u potpunosti drži ideala amorfne i anemične euroliberalne demokracije. U suprotnom, zemlja može postati Mađarska. Od europske miljenice i zvijezde europskog uspjeha u bivšim komunističkim zemljama, ova podunavska država je postala jednom od najsiromašnijih srednjeeuropskih prostora, gdje pojedini istočni predjeli žive ispod svake granice siromaštva na cjelokupnom europskom kontinentu. To je grijeh i Bruxellesa koliko i same Orbánove politike.
Jedino na koga sada Orbán može računati su članovi poljske Građanske platforme odnosno Stranke prava i pravde (PiS) čiji čelnik Jarosław Kaczyński nastoji postati poljskim Orbánom. PiS je bez imalo razmišljanja kopirao gotovo sve zakone i politička rješenja kakva postoje u Mađarskoj. Rekordno velik broj poljskih zastupnika otputovalo je u Budimpeštu promatrati 'kako se rade stvari' i preuzelo čak i jezik zakona do te mjere da su ih Mađari optužili za plagijat. Ali, PiS više nije dio pučana. Njih 18, zajedno s 20 britanskih konzervativaca, čine okosnicu ACRE-a, Saveza za konzervativce i reformiste u Europi; kada Britanci odu iz EU, Poljaci će se naći s nekolicinom Bugara, Finaca i Talijana u tom klubu, te su više nego skloni da se i Fidesz odvoji od pučana i prijeđe u njihove redove.
Ako ih pučani ne izbace (a izbacivanje bi imalo gotovo nikakav učinak na promjenu putanje politike u Mađarskoj), Fidesz gotovo sigurno neće svojevoljno napustiti EPP. Skupina Fideszovih zastupnika već je pisala svojim kolegama u Europskom parlamentu u pomirljivom tonu, najavljujući da su i sami pronašli nekompatibilnosti novog zakona o obrazovanju s nekoliko drugih mađarskih zakona, europskih odredbi i međunarodnih pravila. Ove kozmetičke promjene, međutim, neće zaustaviti nasrtaj Bruxellesa na Mađarsku. U čistim brojkama, Mađarska uopće nije najgora po pitanju pridržavanja uz europske odredbe. Primjerice, između Budimpešte i EU otvoreno je samo 23 sudskih slučajeva, dok ih Njemačka ima 55. Međutim, EU-u treba nekih 22 mjeseca da riješi pojedino pitanje s Mađarskom, na novi mađarski zakon prijeti zatvaranjem CEU-a za osam mjeseci. Zbog financijskog interesa (ne toliko zbog akademske slobode, dakako) Bruxelles je sada reagirao žestoko.
Sankcije Budimpešti još nisu konkretno poznate. Europska Komisija je presudila da će Mađarska prekršila europske zakone koji jamče slobodu pružanja usluga i slobodu poduzetništva, te nije održala pravo akademske slobode, pravo obrazovanja i pravo poduzetničkog pothvata, te da time krši obveze pod međunarodnim trgovačkim pravom što se tiče cijele EU. Orbán neće popustiti, najavljujući da, ako Europa želi rat, dobiti će rat. U svojoj koaliciji s Demokršćanima (KDNP) dobio je odličnog podupiratelja Istvána Hollika, koji se prikazuje kao uglađeniji desničar. On je izrazio oštru kritiku Georgea Sorosa i EU. Hollik kaže da je Soros zabranjen u mnogim zemljama, od Velike Britanije do Izraela (što nije istina, op.a.), te da deseci političara u Bruxellesu dobivaju njegovu financijsku podršku (što jest istina, op.a.); javna je tajna da su njegovi ljudi prisutni i u Europskom vijeću i u Europskom parlamentu.
Nažalost, najviše će stradati akademici i studenti, i to ne samo oni na CEU. Ako se zatvori CEU, Europska unija može optužiti Mađarsku za kršenje akademske slobode i zatvoriti dotok financija za akademska istraživanja. Drugim riječima, mnogobrojni znanstveni projekti se mogu zaustaviti, radna mjesta izgubiti, a plaće smanjiti. Studenti iz jugoistočnih europskih zemalja cijene Mađarsku iznad svega zbog relativno niskih troškova života, odličnih uvjeta za dobivanje stipendija (opet, ne samo na CEU) i odskočne daske za europski standard znanstvenog rada koji kronično nedostaje u zemljama bivše Jugoslavije i šire.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
