Zvali su ga 'striko' (mam na kurdskom). Bilo je to gotovo počasno ime Džalala Talabanija, legende kurdske politike i bivšeg predsjednika Iraka, koji je na tom formalnom mjestu bio od 2005. do 2014. Kurdski muškarci obično koriste ime nadjevak 'kak', što se prevodi s 'gospodin'. Tako se kurdistanski predsjednik Masud Barzani često naziva kak Masud. Talabani nikada nije imao takvu titulu, ali je mam bio znak privrženosti ovom političaru i istinskom kurdskom domoljubu. Ujedno je Talabani bio prvi nearapski predsjednik nakon Sadama Huseina, što je velik značaj na sveiračkoj razini. Talabani je preminuo 3. listopada u vrijeme kada je njegov san o nezavisnom Kurdistanu potaknuo napetosti unutar regije, a upravo je on mogao svojom umjerenošću pomiriti međusobno suprotstavljene snage.
Radi se, međutim, o Talabaniju kakvoga Iračani znaju prije prosinca 2012. godine. Tada je doživio srčani udar, a posljednjih godina je proživio u Berlinu na liječenju. Otkako se razbolio, Talabani nije imao nikakve naročite političke uloge u Kurdistanu ili Iraku, iako je njegov predsjednički mandat trajao do 2014. Unatoč nepostojanju na političkoj sceni Iraka kroz pet godina, i iako se nije mogao micati ili govoriti, Talabanijevo fizičko prisustvo, njegova sama egzistencija na Zemlji, dalo je jedno gotovo transcendentalno povjerenje u razrješavanje političkih borbi.
Talabani je na određen način slika optimističnog poslijesadamovog Iraka. Zvali su ga divom iračke kurdske povijesti, pragmatičnom i važnom poveznicom, čovjekom koji je živio paradoksalan život pomirenja i umjerenosti iako je proveo mnoge godine kao legendaran kurdski borac protiv iračkih arapskih nacionalističkih režima. Mnogi, često međusobno suprotstavljeni, domaći i međunarodni političari vjerovali su Talabaniju i poštivali su njegovo mišljenje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
