U Teheranu je 8. siječnja od srčanog udara naglo preminuo ajatolah Ali Akbar Hašemi Rafsandžani, ministar unutrašnjih poslova (1979./1980.), zastupnik u iranskom parlamentu (1980.-1989.), voditelj molitve petkom u Teheranu (1981.-2009.), član Vijeća stručnjaka (od 1983. do danas), prvi predsjednik iranskog parlamenta (1980.-1989.), četvrti predsjednik Irana (1989.-1997.), čelnik Vijeća stručnjaka (2007-2011.) i čelnik Vijeća svrsishodnosti sustava, jedan od najvažnijih političara Islamske republike Iran.
Nekoliko se puta ponovno natjecao za mjesto predsjednika države. Kao jedan od stupova Islamske republike, od 1979. podnio je nevjerojatne pobjede i snažne političke udarce i gubitke. Bio je blizak prijatelj s ajatolahom Alijem Hameneijem, koji je kasnije postao Vrhovnim vođom Islamske revolucije. Na čuvenom sastanku Vijeća stručnjaka, prilikom kojega je Hamenei izabran za Homeinijevog nasljednika, upravo je Rafsandžani bio ključan u davanju verbalnog dokaza da je Homeini tražio da Hamenei bude njegov nasljednik. Kasnije je Rafsandžani postao čelnikom umjerene i tehnokratske struje iranske politike, a 2009. se udaljio od Hameneija, da bi se potom ponovno vratio bliže njegovim stavovima. Nakon poraza u predsjedničkim izborima protiv Ahmadinežada, te zabrani Vijeća čuvara da se kandidira opet na izborima 2009., Rafsandžani je postao iznimno glasan i prisutan u javnosti nakon pobjede Hasana Rohanija. U tim nastupima zagovara veću toleranciju, liberalizaciju domaćega gospodarstva, te razbijanje međunarodne izolacije, osobito u završetku neprijateljstva sa Zapadom.
U mnogim oblicima, odlazak Rafsandžanija prvi je značajan odlazak jednog iranskog revolucionarnog klerika nakon osnivača Islamske republike Ruholaha Homeinija. Rafsandžani je bio dio revolucionarnih odbora koji su uključivali uz Homeinija i Hameneija tragično poginule Mortezu Motaharija, Mohamada Beheštija, Mohamada Džavada Bahonara, Mohamada Mofateha, kao i preživjele predvodnike Islamske revolucije. Među njima, Hosein Ali Montazeri i Mohamad Reza Mahdavi Kani su također umrli. Biološkim ritmom, vođe Islamske revolucije odlaze s ovog svijeta, ostavljajući iza sebe jedinstvenu državnu strukturu na čitavom svijetu, gordu naciju i upitnu budućnost o kojoj se neprestano raspravlja. Za sam Iran, smrt Hašemi Rafsandžanija imat će velike posljedice zbog prirode politike u Islamskoj republici.
Puno odluka i političkog utjecaja u Iranu se u posljednjih dvjestotinjak godina redovito donose u neformalnim političkim strukturama koje se zovu dovre (dowreh). Radi se o neformalnim malim skupinama ljudi koji grade, jačaju i šire osobne poveznice, ograničene na pojedince sličnog statusa. Pojedinac može pripadati nekolicini takvih skupina, ali ih uobičajeno ne napušta jer se lojalnost smatra jednim od najvažnijih obilježja. Srž dovrea jest osnivanje osobnih odnosa među pripadnicima skupine. U suvremenoj Islamskoj republici oni su nukleus oblikovanja i razvoja političke stranke ili političke frakcije, iako po sebi dovre nije elitna institucija s obzirom da postoji kako na seoskoj razini tako i u političkim krugovima. Dovre je osobeni dio političke kulture i kulturnih običaja svakidašnjeg Irana, a proizlazi iz razumijevanja bliskosti, prijatelja, obitelji, te počiva na sličnosti poput studiranja na istom sveučilištu u istoj generaciji, dijeljenje istih kulturnih interesa, vjerskih bratovština i slično. Ovdje se vijesti i političke informacije dijele prije nego dođu u medije. Životom dovrea vlada zahvalnost, predanost, lojalnost, poštivanje i ljubaznost, a cijela skupina "gura" odabrane prema nekoj poziciji. Tim putem dolazi do snažno određene cirkulacije elita na svim razinama iranskog društva. Aktivnosti tog tipa zovu se partibazi (doslovno, igra stranaka ili sudionika).
I među klericima postoje osobeni dovre krugovi, koji se temelje na raznim gledištima prema šijizmu. Većina se okuplja oko iste generacije učenja u nekoj od velikih škola u Komu (npr. Fejzije, Dar ul-Šafa, Hodžatije, Sajte, Golpajgani), Mašhadu ili Nadžafu, lijevoj ili desnoj struji, odanosti pojedinom učitelju itd. Na višoj razini, zajedno s laicima se povezuju u političke grupacije ili političke stranke, te tvore poznate političke frakcije - konzervativci ili principalisti, umjerenjaci ili pragmatisti te reformisti.
Hašemi Rafsandžani rođen je u selu Bahreman blizu grada Rafsandžana u provinciji Kerman, u bogatoj seoskoj obitelji koja se bavila uzgajanjem pistacija. Studirao je teologiju u Komu pod najvećim i najutjecajnijim učiteljima kao što su Homeini, Hosein Borudžerdi, Mohamad-Reza Golpajgani, Mohamad Kazem Šariatmadari, Abdul-Karim Ha'eri Jazdi, Muhamad Husein Tabataba'9 i Husein-Ali Montazeri. Bio je osobito privržen Homeiniju kojega je slijedio u revolucionarnim gibanjima. Šahov režim ga je zatvarao sedam puta. Rafsandžani je bio poznat kao politički predvodnik Konzervativne frakcije sve do smrti svog učitelja Homeinija. Sredinom osamdesetih, međutim, počeo je graditi svoju Pragmatističku frakciju, koja je postala osobito jaka u devedesetima, kada je Rafsandžani postao predsjednikom Irana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
