Početkom ovog tjedna Turska je ostala šokirana nakon što je objavljena vijest da je 13 njihovih državljana likvidirano na sjeveru Iraka. Bili su to zarobljenici, pripadnici vojske i policije, zarobljeni od strane kurdskog PKK-a (Radnička partija Kurdistana). Turska je organizirala čak i vojnu operaciju s ciljem njihovog oslobađanja, ali uzalud... Na kraju su ih pronašli, pogubljene, u jednoj spilji na prostoru iračke sjeverne regije Gara, na kojih 40-ak kilometara od turske granice.
Žrtve u sukobima između Turske i PKK-a (koji se bori za uspostavu kurdske države), koji traju već više od tri desetljeća, nisu novost, ali u ovakvom broju i načinu na koji su turski državljani likvidirani svakako dolaze kao vijest koja je uznemirila cijelu zemlju.
Bila je to u suštini operacija spašavanja koja je jako pošla po krivu, a takve mogu biti ogroman rizik, ne samo u operativnom već i u političkom smislu. Da je operacija na sjeveru Iraka uspjela, da je 13-orka spašena (a sudeći prema dostupnim izvorima riječ je o mlađim pripadnicima vojske i policije koji su vjerovatno zarobljeni od strane PKK-a dok su se vraćali autobusima ili privatnim automobilima na dopust), u tom uspješnom scenariju turski predsjednik Erdogan bio bi pravi "heroj". Danas bi se možda naslikavao s njima i koristio ih u političke svrhe.
U drugom scenariju, onom koji se i dogodio, ovi mladići su pogubljeni, a umjesto slavljeničke operacije na red dolaze brojna vrlo neugodna pitanja, prvenstveno po turske vlasti i predsjednika Erdogana. Ljudi žele odgovore, opozicijske stranke već upućuju žestoke izjave - od Erdogana se traži da objasni zašto se nije išlo u pregovore po pitanju oslobađanja zarobljenika umjesto da se vojnom akcijom u neku ruku "zapečati njihova sudbina".
Očekivano, Erdogan je u strahu od reakcije i sada se koristi onom provjerenom taktikom da je napad najbolja obrana. Prvo je "povikao" kako SAD "podupire teroriste" sugerirajući da je Washington zbog nekog razloga kriv za propalu tursku operaciju i ubijenu 13-oricu. Kao povod je izvukao izjavu američkog State Departmenta u kojoj se ističe da SAD žali zbog izgubljenih turskih života te kako osuđuju PKK "ako se ispostavi da su oni krivci". Jasno, to "ako" bilo je Erdoganu dovoljno da reflektira krivnju prema drugoj strani. Nadalje, odmah je krenuo sa žestokim obračunom s lokalnim pro-kurdskim i kurdskim strankama i političarima. Sve mora biti učinjeno, smatra Erdogan, da narod ne bi sad prstom upro u njega.
Oglasili su se i iz PKK-a ističući kako su turski zračni napadi "uzrok" smrti 13-orice (uzrok bi ovdje zapravo mogao biti "povod" - jer isti nisu stradali u zračnom napadu već su pogubljeni hicima u glavu). Turski ministar obrane Hulusi Akar poručio je kako su 13-orica smaknuta od strane PKK zapovjednika čim je turska vojna op...
Žrtve u sukobima između Turske i PKK-a (koji se bori za uspostavu kurdske države), koji traju već više od tri desetljeća, nisu novost, ali u ovakvom broju i načinu na koji su turski državljani likvidirani svakako dolaze kao vijest koja je uznemirila cijelu zemlju.
Bila je to u suštini operacija spašavanja koja je jako pošla po krivu, a takve mogu biti ogroman rizik, ne samo u operativnom već i u političkom smislu. Da je operacija na sjeveru Iraka uspjela, da je 13-orka spašena (a sudeći prema dostupnim izvorima riječ je o mlađim pripadnicima vojske i policije koji su vjerovatno zarobljeni od strane PKK-a dok su se vraćali autobusima ili privatnim automobilima na dopust), u tom uspješnom scenariju turski predsjednik Erdogan bio bi pravi "heroj". Danas bi se možda naslikavao s njima i koristio ih u političke svrhe.
U drugom scenariju, onom koji se i dogodio, ovi mladići su pogubljeni, a umjesto slavljeničke operacije na red dolaze brojna vrlo neugodna pitanja, prvenstveno po turske vlasti i predsjednika Erdogana. Ljudi žele odgovore, opozicijske stranke već upućuju žestoke izjave - od Erdogana se traži da objasni zašto se nije išlo u pregovore po pitanju oslobađanja zarobljenika umjesto da se vojnom akcijom u neku ruku "zapečati njihova sudbina".
Očekivano, Erdogan je u strahu od reakcije i sada se koristi onom provjerenom taktikom da je napad najbolja obrana. Prvo je "povikao" kako SAD "podupire teroriste" sugerirajući da je Washington zbog nekog razloga kriv za propalu tursku operaciju i ubijenu 13-oricu. Kao povod je izvukao izjavu američkog State Departmenta u kojoj se ističe da SAD žali zbog izgubljenih turskih života te kako osuđuju PKK "ako se ispostavi da su oni krivci". Jasno, to "ako" bilo je Erdoganu dovoljno da reflektira krivnju prema drugoj strani. Nadalje, odmah je krenuo sa žestokim obračunom s lokalnim pro-kurdskim i kurdskim strankama i političarima. Sve mora biti učinjeno, smatra Erdogan, da narod ne bi sad prstom upro u njega.
Oglasili su se i iz PKK-a ističući kako su turski zračni napadi "uzrok" smrti 13-orice (uzrok bi ovdje zapravo mogao biti "povod" - jer isti nisu stradali u zračnom napadu već su pogubljeni hicima u glavu). Turski ministar obrane Hulusi Akar poručio je kako su 13-orica smaknuta od strane PKK zapovjednika čim je turska vojna op...
