U idućim danima, grčka vlada započeti će još jednu rundu složenih pregovora sa svojim kreditorima i političkim strankama kao dio nove faze gospodarskih reformi. U središtu tih pregovora jest plan o restrukturiranju državnog mirovinskog sustava, što je posebice osjetljiva tema s obzirom da su mirovine jedina socijalna sigurnost koja je ostala u zemlji. Iako će prijetnja izlaska Grčke iz eurozone biti daleko manja 2016., nego što je bila 2015., ipak postoji i dalje prijetnja društvenih nemira i političke volatilnosti. Grčka će se morati suočiti s nizom poteškoća koje će obilježiti Europu barem u prvoj polovici godine. Među njima su posljedice globalnog gospodarskog usporavanja, sve teža izbjeglička kriza koja prijeti rušenju sustava Schengena, povećana politička nestabilnost zbog velike potpore populističkim strankama, mogućnost Brexita, a što sa sobom nosi i potencijalnu političku destabilizaciju cijelog kontinenta.
U Grčkoj se održavaju izbori za novo vodstvo najveće oporbene stranke, konzervativne Nove Demokracije. Na tim unutarstranačkim izborima očekuje se sraz Vangelisa Meimarakisa, koji je vodio stranku od prethodnog izbornog poraza, i Kiriakosa Micotakisa, kojega svijet želi vidjeti na čelu Grčke. Micotakis je ekonomist koji je studirao na Harvardu, orijentiran je prema reformi slobodnog tržišta, a natječe se za radikalnu promjenu i stranke i države. U prvom krugu je Micotakis izgubio, ali se očekuje da će u drugom krugu biti favorit. Kao oporbeni čelnik, Micotakis bi se mogao pokazati glavnim proizvođačem političkih borbi u Grčkoj.
Sam po sebi, Micotakis je uobičajen nepotistički grčki političar. Sin je bivšeg premijera, koji se pokušao nositi s najtežim grčkim problemima, a njegova starija sestra je prije bila potpredsjednica Nove Demokracije. Smatra se da neće biti predvodnik beskompromisne borbe protiv grčkog koruptivnog političkog i ekonomskog sustava. Kritičari ga kritiziraju kao dinastičkog političara, koji nema karizme i nije dobar u odnosima s medijima. Kao ministar bivše vlade, Micotakis je ocijenjen jednim od najuspješnijih grčkih političara jer je htio preusmjeriti disfunkcionalnu javnu upravu i uvesti nove koncepte, pretežito neoliberalnog usmjerenja. Njegova sestra tada nije htjela poduprijeti bratovu kandidaturu za novog čelnika stranke, što se smatra da je ona vidjela sebe na tom mjestu.
S obzirom da je Micotakis sklon stranim kreditorima, te da bi stranka koja je gotovo u potpunosti doživjela krah potpore naroda postala modernom strankom desnog centra, proeuropskom i sklona velikom biznisu, kao okupljalište svih grčkih političkih snaga centra, pa čak i onih koji se nalaze u gotovo nepostojećem socijalističkom Pasoku, postoji mogućnost da će Europska unija i velike svjetske financijske institucije raditi sve da otežaju posao sadašnjem premijeru Aleksisu Ciprasu, a zagovarati dolazak Nove Demokracije na vlast.
To se zapravo već događa. Cipras pažljivo prati upute dogovora s čelnicima eurozone, ali to će se u potpunosti vidjeti tek ove godine, kada će se taj proces staviti u izvještaj. Bez obzira na to što će pisati u tom izvještaju, Međunarodni monetarni fond je već najavio da će zasigurno tražiti još dublje reforme u područjima kao što je tržište rada i sustav mirovina, a to može biti sigurna politička smrt za premijera Ciprasa. Siriza, neovisno o Ciprasu, nastavlja gurati svoj paralelni program, koji uključuje mjere izvan konzultacija s kreditorima, a što može imati značajne posljedice na grčki dugoročan ekonomski razvoj. Siriza je u javnu službu ubacila svoje poslušnike i prijete da će zaustaviti mnoge reforme, prije svega one obrazovne koje su uvedene kako bi se meritokracija i privlačenje stranih profesionalaca uvele na grčkim sveučilištima.
Reformirana Nova Demokracija bi stoga mogla biti snažna oporba koja bi zaustavila pritisak Sirize, te uvukla u politički proces predstavnike privatnog sektora i velikog biznisa. Time bi se doista ostvarila Ciprasova noćna mora, pošto je do sada grčki premijer bio u potpunosti uvjeren da bi jedina stranka koja bi mogla zamijeniti njegovu lijevu vladu mogla biti neofašistička Zlatna zora. Ali pobjeda Micotakisa bi imala veliku podršku među članicama Europske pučke stranke, ali jedino ako ostvari potpuni prekid s prošlošću.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.