Škola bez (federalne) države: Zašto je Trump upravo ukinuo ministarstvo obrazovanja i što to otkriva o dubokoj podjeli unutar Amerike?
Mnogima u Europi, osobito onima naviknutima na snažnu ulogu države u javnom školstvu, vijest da bi američki predsjednik mogao "ukinuti Ministarstvo obrazovanja" - zapravo, jutros je to upravo i učinio, izvršnom odredbom - zvuči kao drastičan potez koji dovodi u pitanje pravo na obrazovanje. No, kontekst u kojem Donald Trump iznosi takvu ideju prilično je različit od onoga što bismo očekivali u zemljama poput Hrvatske: ovdje nije riječ o ukidanju čitavog obrazovnog sustava, nego o političkom prijeporu oko toga tko bi trebao imati ključnu ulogu u upravljanju školama – savezna vlada ili pojedine savezne države.
Ipak, sama činjenica da dolazi do ukidanja jednog ministarstva koje obuhvaća sve aspekte školstva, od financiranja do standardiziranih testova, izaziva nelagodu, pa i izvan SAD-a. Navikli smo da je država ta koja jamči obrazovanje svima, neovisno o društvenom ili ekonomskom podrijetlu. Stoga, kada u vijestima čujemo da se spominje "raspuštanje" ili "ukidanje" ključne institucije, lako je steći dojam da se time ugrožava jedan od temeljnih javnih servisa. U američkom kontekstu, međutim, riječ je ponajprije o ideološkom i administrativnom sporu, a Trumpova izjava tek je vrh ledene sante koji seže do same srži američkog federalizma.
Američko ministarstvo obrazovanja (Department of Education) relativno je novije tijelo u usporedbi s dugom poviješću same države – osnovano je 1979. godine, za mandata predsjednika Jimmyja Cartera, kako bi se na saveznoj razini osiguralo jedinstveno upravljanje obrazovnim politikama, pravo na jednakost i financiranje važnih programa. Drugim riječima, još od osnutka vodi se rasprava o tome je li savezna razina doista nužna ili bi upravljanje školstvom trebalo u potpunosti prepustiti državama i lokalnim zajednicama. Za američku javnost ta se rasprava uvelike svodi na temeljnu ideju federalizma: što bi trebalo ostati u nadležnosti središnje vlasti, a što pod lokalnom upravom?
Gledano izvana, nije neobično da "ukidanje Ministarstva obrazovanja" u Europi zvuči kao ukidanje samog obrazovanja. Međutim, ta mjera prvenstveno znači uklanjanje ili drastično smanjenje uloge savezne razine. Trump i njegovi saveznici zastupaju stav da savezna vlast u Washingtonu previše zadire u autonomiju lokalnih zajednica te da su države – koje imaju vlastite odgojno-obrazovne standarde, proračune i demografske posebnosti – u najboljem položaju za donošenje odluka o obrazovnoj politici. Štoviše, smatraju da je centralizirana struktura stvorila "birokratski balon" koji državama nameće dodatna pravila, a pritom ne donosi dovoljno koristi ni učenicima ni nastavnicima. U tom smislu, najave "gašenja" Ministarstva obrazovanja zapravo su nastavak dugotrajnog prijepora o tome tko bi trebao imati ključnu riječ u oblikovanju američkog školstva.
Razmišljanje o tome kako bi se ukidanje Ministarstva obrazovanja uklopilo u širi politički kontekst SAD-a vodi nas izravno u konzervativnu kritiku savezne uprave. Republikanci još od 1980-ih zagovaraju stav da bi svaka američka savezna država trebala autonomno donositi odluke o obrazovanju, oslobođena "naredbi" iz Washingtona. U tom kontekstu, Trump je preuzeo ovo staro stajalište i oblikovao ga kroz vlastitu političku retoriku, posebno optužujući Ministarstvo obrazovanja da je "zatrovano liberalnom, pa čak i marksističkom ideologijom" (Trump, dakako, kao i brojni aktualni konzervativci, pokazuje da uopće ne zna što je to marksizam).
Njegov argument, koji se oslanja na snažnu konzervativnu bazu, glasi da su sveobuhvatne savezne smjernice stvorile nepotrebnu birokraciju, što po njegovu mišljenju koči inovacije i guši inicijative škola diljem zemlje. Uz to, ističe da neke recentne "progresivne" obrazovne teme – poput kritičke rasne teorije ili programa za raznolikost i uključivost – ne spadaju u nadležnost savezne vlasti, već o njima trebaju odlučivati školski odbori i roditelji u lokalnim zajednicama. Njegov pristup pridobiva dio birača kojima smeta ideja da netko iz središnjeg ureda "odozgo" odlučuje o tome što djeca u Mississippiju ili Montani trebaju učiti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
