Kasno sinoć na snagu su stupile tzv. sigurne zone na prostoru Sirije, zone na kojima više ne bi smjelo biti sukoba između opozicijskih i vladinih snaga, no, što to zapravo znači?
Dogovor o uspostavi ovih zona donijeli su predstavnici Rusije, Turske i Irana. Zone se uspostavljaju na ograničeni vremenski period od šest mjeseci, no, nakon isteka mogu se produžiti.
Ukupno je riječ o 4 zone: 1) Na prostoru provincije Idlib 2) Na prostorima obližnje provincije Latakija te na prostorima provincija Hama i Homs 3) Istočno od Damaska, odnosno na prostoru koji se naziva Istočna Ghouta 4) Na prostorima južnih provincija Deraa i Quneitra, u blizini granice s Jordanom
Tri države koje su potpisale memorandum, Turska, Iran i Rusija, trebale bi osigurati da na ovim prostorima više ne bude sukoba na terenu, kao ni zračnih napada. Kako će to izvesti? Putem brojnih punktova i nadzornih točaka - tvrde.
Zanimljiva je izjava ruskog ministarstva vanjskih poslova da bi se sirijski zračni prostor mogao zatvoriti za zrakoplove američke koalicije. Navodi se kako po tom pitanju upravo traju pregovori između ruske i američke vojske. Podsjetimo, SAD nije potpisnica ovog memoranduma, ali su imali predstavnika u Astani - iz Washingtona poručuju kako načelno podupiru ideju sigurnih zona.
Na prostoru sigurnih zona trenutačno se nalazi oko 42,000 opozicijskih boraca, a većina ih je na prostoru provincije Idlib, oko 14,500, te na jugu, uz granici s Jordanom, oko 15,000. Ovo brojke su ruske procjene.
U suštini, ovaj dogovor trebao bi osloboditi sirijsku vojsku da svoje snage usmjeri primarno protiv terorista - Al-Qaede i ISIL-a. Kako to izvesti na prostorima gdje su "umjereni" i Al-Qaeda izmiješani, teško je reći.
Nadalje, pitanje je hoće li militanti - tzv. "umjereni militanti" - uopće prihvatiti ovaj dogovor - naime, njihov predstavnik napustio je prostoriju za vrijeme ceremonije potpisivanja sporazuma u Astani. Izvori navode kako im je nedopustivo da Iran bude jedan od ključnih aktera u ovom procesu.
Iz UN-a su pozdravili uspostavu sigurnih zona ističući kako će one pomoći u rješavanju sukoba.
No, koja je zapravo ovdje šira priča? Jesu li to sigurne zone stvorene na inicijativu Rusije, odnosno saveznika Damaska, ili je riječ o ruskom popuštanju pred pritiscima onih koji na ove zone pozivaju već godinama?
Možda je najtočniji odgovor taj da će vrijeme pokazati, odnosno tek će se vidjeti na čiju će ruku ići ovaj nedvojbeno vrlo ambiciozni projekt koji, ako bude proveden kako se predstavlja, zaista može biti konkretan početak kraja rata u Siriji.
Nema sumnje kako će određene strane nastojati situaciju okrenuti na svoju korist, nažalost to je bio slučaj u svim dosadašnjim ambicioznim projektima - počevši od promatračke misije Arapske Lige 2012. pa sve do aktualnih napora.
Štov...
Dogovor o uspostavi ovih zona donijeli su predstavnici Rusije, Turske i Irana. Zone se uspostavljaju na ograničeni vremenski period od šest mjeseci, no, nakon isteka mogu se produžiti.
Ukupno je riječ o 4 zone: 1) Na prostoru provincije Idlib 2) Na prostorima obližnje provincije Latakija te na prostorima provincija Hama i Homs 3) Istočno od Damaska, odnosno na prostoru koji se naziva Istočna Ghouta 4) Na prostorima južnih provincija Deraa i Quneitra, u blizini granice s Jordanom
Tri države koje su potpisale memorandum, Turska, Iran i Rusija, trebale bi osigurati da na ovim prostorima više ne bude sukoba na terenu, kao ni zračnih napada. Kako će to izvesti? Putem brojnih punktova i nadzornih točaka - tvrde.
Zanimljiva je izjava ruskog ministarstva vanjskih poslova da bi se sirijski zračni prostor mogao zatvoriti za zrakoplove američke koalicije. Navodi se kako po tom pitanju upravo traju pregovori između ruske i američke vojske. Podsjetimo, SAD nije potpisnica ovog memoranduma, ali su imali predstavnika u Astani - iz Washingtona poručuju kako načelno podupiru ideju sigurnih zona.
Na prostoru sigurnih zona trenutačno se nalazi oko 42,000 opozicijskih boraca, a većina ih je na prostoru provincije Idlib, oko 14,500, te na jugu, uz granici s Jordanom, oko 15,000. Ovo brojke su ruske procjene.
U suštini, ovaj dogovor trebao bi osloboditi sirijsku vojsku da svoje snage usmjeri primarno protiv terorista - Al-Qaede i ISIL-a. Kako to izvesti na prostorima gdje su "umjereni" i Al-Qaeda izmiješani, teško je reći.
Nadalje, pitanje je hoće li militanti - tzv. "umjereni militanti" - uopće prihvatiti ovaj dogovor - naime, njihov predstavnik napustio je prostoriju za vrijeme ceremonije potpisivanja sporazuma u Astani. Izvori navode kako im je nedopustivo da Iran bude jedan od ključnih aktera u ovom procesu.
Iz UN-a su pozdravili uspostavu sigurnih zona ističući kako će one pomoći u rješavanju sukoba.
No, koja je zapravo ovdje šira priča? Jesu li to sigurne zone stvorene na inicijativu Rusije, odnosno saveznika Damaska, ili je riječ o ruskom popuštanju pred pritiscima onih koji na ove zone pozivaju već godinama?
Možda je najtočniji odgovor taj da će vrijeme pokazati, odnosno tek će se vidjeti na čiju će ruku ići ovaj nedvojbeno vrlo ambiciozni projekt koji, ako bude proveden kako se predstavlja, zaista može biti konkretan početak kraja rata u Siriji.
Nema sumnje kako će određene strane nastojati situaciju okrenuti na svoju korist, nažalost to je bio slučaj u svim dosadašnjim ambicioznim projektima - počevši od promatračke misije Arapske Lige 2012. pa sve do aktualnih napora.
Štov...
