Sve što će se u narednom periodu u Siriji desiti izgledati će iznenadno, ali upravo to je jedino što nije. Ključni igrač u tom procesu postaje Rusija koja je do sada, unatoč popriličnoj potpori sirijskim vlastima, tek sada prebacila u "višu brzinu". Ono što je pritom vrlo važno za istaknuti je činjenica kako Rusija do sada čak ni politički, odnosno javnim izjavama, nije nastupala odveć čvrsto, moglo bi se reći i da su se po tom pitanju zadnjih 4,5 godina postavili poprilično neutralno.
To sada više nije slučaj, Rusija sada - štoviše, sam ruski predsjednik - javno ističe kako će sirijski predsjednik Bashar al-Assad morati ostati na vlasti ukoliko se svijet ozbiljno želi obračunati s terorizmom. To, dakle, više nije onaj stav koji je Americi poručivao otprilike ovo: "Mi ćemo podupirati sirijske vlasti, a vi probajte srušiti Assada ako uspijete". Sada je stav drugačiji, sada se Americi poručuje da više ne smije ni probavati.
Naravno, nije Rusija baš toliko moćna sila da bi mogla Americi naređivati, toga su i u Moskvi svjesni, ali sada su zaključili kako su se napokon neke stvari posložile i da mogu pokušati s tvrđim stavom. Što se posložilo? Nekoliko stvari - mnogi u SAD-u počeli su se ozbiljno bojati napretka ISIL-a. Druga stvar je nervoza Europe zbog izbjegličke krize.
Zašto se SAD boji napretka ISIL-a? Ne boji ga se nužno zbog opasnosti od napada na teritoriju SAD-a (takav napad, uz toliku količinu američkog nadzora, teško da bi se mogao lako desiti), već i zbog promjene snage na prostoru Bliskog istoka. ISIL nekome odgovara, netko ISIL-om ipak upravlja iz sjene, a to nije SAD već očito jedan (ili više) njihovih partnera s prostora te regije.
Važno je istaknuti kako je ovdje svako konkurencija svakome. To što su SAD i Saudijska Arabija saveznici ne znači da obje zemlje žele ostvariti svoje, možemo ih slobodno nazvati "sebične", interese, naročito na prostoru Sirije koja je sada, u petoj godini rata, postala zrelom za "grabež".
Nije puno drugačija ni situacija između Rusije i Irana koji javno ističu kako imaju identične stavove po pitanju Sirije - ipak, svrha izgradnje ruske zračne vojne baze južno od Latakije nije samo aktualna demonstracija snage već i čuvanje ruskog utjecaja koji je ovdje prisutan još od sovjetskih dana i sirijskog predsjednika Hafeza al-Assada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
