Prije godinu dana, završila je Bitka za Aleppo. Upravo je ishod ove bitke odredio slijed događaja u 2017. koja nije samo tek kronološka sljednica prethodne godine, već dio šireg plana sirijske vlade i Rusije za konačno preuzimanje inicijative u ratu.
U tom trenutku, Sirijska vojska držala je još uvijek manji dio zemlje, iako najveće urbane centre. No, kako je osovina Damask – Homs – Hama - Aleppo bila osigurana, omogućeno je daljnje djelovanje. Međutim, ni Rusi ni vlada Bashar al-Assada nisu djelovali samo po svojoj volji. Turska je krajem 2016. godine ušla u sjevernu Siriju i izbacila ISIL iz značajnog područja, no pravi cilj bio je sprečavanje povezivanja kurdskih kantona kao i učvršćivanje svojeg utjecaja. Borci kalifata su Tursku i njene sirijske milicije zaustavili na vratima Al Baba, no u svakom trenutku je obrana mogla posustati i proturske snage zauzeti još teritorija. S druge strane, Sirijske demokratske snage (SDF) predvođene Kurdima su iako ugrožene turskom intervencijom, same spremale svoje ofenzive na sjeveroistoku. Same, odnosno kao produžena ruka zapadne koalicije predvođene SAD-om.
U tim uvjetima, jedino logično rješenje za Sirijsku vojsku bio je pohod na istok, odnosno uništenje ISIL-a. Sam ISIL u to je doba još držao skoro sva svoja područja, a krajem 2016., u jeku Bitke za Aleppo opet na prepad zauzeo Palmiru. Obračun s ISIL-om bio je, dakako, veliki rizik za Sirijsku vojsku, jer situacija u ostatku zemlje nije bila riješena, a militanti iz Idliba svako su malo poduzimali velike ofenzive, a ni pokušaj vraćanja Aleppa nije bio isključen. No, u tom trenu su islamisti vidali rane i barem za neko vrijeme je ta opasnost otklonjena.
Nadalje, diplomatski potez Rusije dodatno je osigurao mirnu pozadinu. U suradnji s Turskom su definirane sigurnosne zone, odnosno primirje s većinom militanata.
Kontrola Sirijske vojske nad ogromnim prostorom istočne Sirije spriječila bi daljnje napredovanje kurdskih i proturskih snaga, no s druge strane, postajala je sve realnija opasnost da ISIL zauzme Deir ez-Zor. U siječanjskoj ofenzivi su teroristi pod crnim zastavama uspjeli odvojiti zrakoplovnu vojnu bazu od ostatka grada i baze 137. brigade. Činilo se tada da je sudbina grada u crnom, no branitelji Deir ez-Zora su uspjeli zadržati grad. Bilo je potrebno stoga što prije deblokirati grad.
Strateška ofenziva Sirijske vojske na istok tekla je u nekoliko pravaca. Jedan od dva glavna pravca išao je upravo od netom oslobođenog Aleppa, a vodili su ga Tigrovi. U veljači su pristigli do Al Baba kojeg je Turska u to vrijeme zauzela, i potom produžili do Eufrata na koji su izbili 08.03. Krajem ožujka su sirijske snage ušle i u Deir Hafer. Sirijska vojska je zbog napada militanata na Hamu bila primorana zaustaviti svoj daljnji pohod na Eufratu. Činilo se...
U tom trenutku, Sirijska vojska držala je još uvijek manji dio zemlje, iako najveće urbane centre. No, kako je osovina Damask – Homs – Hama - Aleppo bila osigurana, omogućeno je daljnje djelovanje. Međutim, ni Rusi ni vlada Bashar al-Assada nisu djelovali samo po svojoj volji. Turska je krajem 2016. godine ušla u sjevernu Siriju i izbacila ISIL iz značajnog područja, no pravi cilj bio je sprečavanje povezivanja kurdskih kantona kao i učvršćivanje svojeg utjecaja. Borci kalifata su Tursku i njene sirijske milicije zaustavili na vratima Al Baba, no u svakom trenutku je obrana mogla posustati i proturske snage zauzeti još teritorija. S druge strane, Sirijske demokratske snage (SDF) predvođene Kurdima su iako ugrožene turskom intervencijom, same spremale svoje ofenzive na sjeveroistoku. Same, odnosno kao produžena ruka zapadne koalicije predvođene SAD-om.
U tim uvjetima, jedino logično rješenje za Sirijsku vojsku bio je pohod na istok, odnosno uništenje ISIL-a. Sam ISIL u to je doba još držao skoro sva svoja područja, a krajem 2016., u jeku Bitke za Aleppo opet na prepad zauzeo Palmiru. Obračun s ISIL-om bio je, dakako, veliki rizik za Sirijsku vojsku, jer situacija u ostatku zemlje nije bila riješena, a militanti iz Idliba svako su malo poduzimali velike ofenzive, a ni pokušaj vraćanja Aleppa nije bio isključen. No, u tom trenu su islamisti vidali rane i barem za neko vrijeme je ta opasnost otklonjena.
Nadalje, diplomatski potez Rusije dodatno je osigurao mirnu pozadinu. U suradnji s Turskom su definirane sigurnosne zone, odnosno primirje s većinom militanata.
Kontrola Sirijske vojske nad ogromnim prostorom istočne Sirije spriječila bi daljnje napredovanje kurdskih i proturskih snaga, no s druge strane, postajala je sve realnija opasnost da ISIL zauzme Deir ez-Zor. U siječanjskoj ofenzivi su teroristi pod crnim zastavama uspjeli odvojiti zrakoplovnu vojnu bazu od ostatka grada i baze 137. brigade. Činilo se tada da je sudbina grada u crnom, no branitelji Deir ez-Zora su uspjeli zadržati grad. Bilo je potrebno stoga što prije deblokirati grad.
Strateška ofenziva Sirijske vojske na istok tekla je u nekoliko pravaca. Jedan od dva glavna pravca išao je upravo od netom oslobođenog Aleppa, a vodili su ga Tigrovi. U veljači su pristigli do Al Baba kojeg je Turska u to vrijeme zauzela, i potom produžili do Eufrata na koji su izbili 08.03. Krajem ožujka su sirijske snage ušle i u Deir Hafer. Sirijska vojska je zbog napada militanata na Hamu bila primorana zaustaviti svoj daljnji pohod na Eufratu. Činilo se...
