Širi kontekst napada na Žižeka u Frankfurtu: Breme istine je sad na onima koji je znaju i nisu zli, a europsko povijesno breme postalo je ruglo koje podržava ratni zločin u mraku cenzure

Poznati slovenski autor i filozof Slavoj Žižek održao je govor na sajmu knjiga u Frankfurtu i pritom je vjerojatno naučio nešto. Jer njegov govor, i reakcija publike, sad su velika medijska tema u Europi. Naime, u govoru se fokusirao na trenutačno najaktualniju, ali i uvijek "najopasniju" temu - palestinsko-izraelski sukob.

Na svoj svojstven način Žižek je ukazao na to da nije Hamas jedini koji vrši zločine nad civilima već da to čini i Izrael u Gazi. Posežući u povijest za zanimljivim citatima i detaljima, gradeći svoj intelektualni argument, Žižek je naišao na ljutite povike iz publike, pojedinci koji su ga, čim su detektirali bilo kakav pokušaj izjednačavanja Hamasa i Izraela, prekinuli i tražili da odstupi.

Mediji, koji upravo prakticiraju nove ekstremne razine svoje pristranosti, po običaju pretjeruju jer tko god je gledao cijelu snimku može jasno vidjeti da mu je dio publike i pljeskao, a na kraju govora možda mu je polovica pljeskala, dok je druga zviždala. Tako da ispravan naslov bi bio "Polarizirana reakcija na Žižekov govor u Frankfurtu", no to sad nije toliko bitno.

Ono što je zanimljivije primijetiti je, barem se tako činilo, određeno iznenađenje kod samog Žižeka koji je krenuo konfrontacijski odgovarati svojim kritičarima iz publike. To je pomalo čudno. Zar je zaista mislio da će "knjiška publika" u Frankfurtu biti toliko prosvjetljena da će prihvatiti njegove (točne) argumente?

Jer sam Slavoj Žižek rado je viđen gost u elitnim intelektualnim krugovima koji vole svoj široki raspon rasprave upotpuniti "ekcsentričnim marksistom iz Slovenije". Unatoč tome, naivno je od njega da je pomislio da će njegova tipična promišljanja proći i kad je riječ o izraelsko-palestinskom sukobu. Da je primjerice govorio o sukobima između hindusa i muslimana na prostoru Kašmira, publika bi ga slušala sa zanimanjem i pljeskala njegovoj pronicljivosti i svestranom znanju.

Neki ljudi toliko duboko osjećaju nepravdu koja se vrši nad palestinskim narodom da su voljni izravno, prsima, krenuti u konfrontaciju sa sustavom koji ne želi da takva debata uopće postoji. Jedan Roger Waters zna što će napraviti od njegovog imena i njegove dugačke karijere kad krene prozivati Izrael, ali osjećaj za pravdu snažniji je od posljedica.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.