Turska se 10. listopada probudila s najgorim terorističkim napadom u svojoj povijesti. Dva bombaša samoubojice ubili su u Ankari 97, a ranili 250 ljudi, od kojih je više od 60 u teškom stanju. Nitko nije preuzeo odgovornost, iako sve ukazuje na djelovanje Daeša (ISIL), iste one teroriste koje je Turska nekoć logistički opremala u nadi da će prouzročiti pad sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i stvoriti islamističku vladu u Siriji.
Zapravo, napad ispred glavne željezničke stanice u Ankari izgledao je kao uvećana verzija napada u Surucu, malenom gradu na tursko-sirijskoj granici. Tamo je bombaš samoubojica povezan s Daešom ubio 33 osobe na prokurdskom skupu u Surucu, što je pokrenulo koloplet nasilja i od tada je poginulo stotine ljudi. S obzirom da je većina tih smrtnih slučajeva zabilježeno u tursko-kurdskim sukobima, napadi bi mogli brojati tisuće žrtava, jer je nepoznat broj poginulih na strani kurdskih militanata. Poznato je da je od sredine srpnja poginulo više od 150 pripadnika turske policije i vojske.
Posebno je zanimljivo da je napad u Ankari izvršen na skup koji su održavale razne nevladine organizacije, većinom prokurdske, sekularne, ljevičarske i oporbene skupine vlade Stranke pravde i napretka (AKP), i to upravo zbog niza nasilja koje svoje ishodište ima u Surucu. Uobičajeno policijsko pretraživanje za oružje, koje se rutinski obavlja prije svakog javnog skupa, nije se obavilo u Ankari. Ministar unutarnjih poslova Selami Altinok priznao je da pretraživanja nije bilo, ali je odbio prihvatiti da je policija pokazala nemar.
Iako je vlada ukazala da je Daeš izveo ovaj napad, postoje šokantni pokazatelji drugačijih mišljenja u Turskoj. Još prošlog ljeta obavljeno je istraživanje prema kojemu 11,3 posto Turaka ne vidi Daeš kao terorističku organizaciju. Jedanaest posto u Turskoj nije marginalna brojka, jer to znači da skoro devet milijuna Turaka ima simpatije prema džihadistima. Taj se broj smanjio, ali ne značajno. Pitanje je za tursku državu stoga ne kako se obračunavati s Kurdima, već kako otkriti 'spavače' među devet milijuna ljudi. Tursko ministarstvo unutarnjih poslova je ovog ljeta potvrdilo da je u turskim zatvorima utamničeno 126 osoba na osnovu sumnje da su pripadnici Daeša, te su potvrdili da je to minorna brojka s obzirom na potencijalan broj spavača.
Otkuda takva simpatija Turaka prema ekstremistima? Dio odgovora zasigurno se krije i u poruci koji je Daeš poslao Turskoj: 'Uskoro, turski će istok biti pod vladavinom ateističkog PKK, a zapadom će dominirati križari. Ubijat će djecu, silovati žene i odvesti vas u ropstvo. O, narode Turske, prije nego li je kasno, morate ustati i boriti se protiv ovih ateista, ovih križara i ovih izdajnika. Također se morate pokajati i odbaciti demokraciju, sekularizam, ljudske zakone, veneraciju grobova i ostale demone'. Očito se narod nije digao protiv tih demona pa je Daeš poslao kaznu.
Turski islamistički lideri su se nekoć nadali da će pobjedonosno posjetiti Damask kada će biti pod upravom sunitskih islamista, a ne pod šijitima i sekularistima. Umjesto toga, njihovi bivši džihadistički prijatelji uperili su svoje smrtonosne pohode na njih. Ali Turska sporo uči. Premijer Ahmet Davutoglu spominje tri druge organizacije kao moguće krivce za napad. Uz Daeš, Davutoglu je izjavio da turska vlada sumnja i na PKK, Revolucionarnu stranku-front za narodno oslobođenje i Marksističko-lenjinističku komunističku partiju. Radi se o jednoj kurdskoj i dvije ekstremno lijeve organizacije koje su veliki neprijatelji džihadista, a ne njihovi kolege s kojima organiziraju terorističke napade. Većina žrtava su simpatizeri kurdskih i ljevičarskih skupina. Unatoč tome, Davutoglu tvrdi da su napadi povezani i s džihadistima i s ljevičarima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
