Saudijska Arabija pokrenula je golem diplomatski pokret na najvišoj razini kako bi popravila svoje strateško stajalište u cijelom islamskom svijetu. Saudijski kralj Salman bin Abdel-Aziz al-Saud krenuo je na jednomjesečno putovanje na kojemu će posjetiti Maleziju, Indoneziju, Brunej, Kinu, Japan i Maldive, te krajem ožujka doći na summit Arapske lige u Jordanu. To će biti prvi puta da saudijski vladar posjećuje najmnogoljudniju muslimansku naciju Indoneziju otkako je u toj zemlji boravio kralj Fajsal u devedesetim godinama, te prvi puta da saudijski kralj dolazi u Japan.
Danas je gotovo nezamislivo da poglavar neke države ide na jednomjesečna diplomatska putovanja, ali za Saudijsku Arabiju, zemlju koja je totalitarna monarhija temeljena na srednjovjekovnom obliku vlasti, ništa nije previše čudno. I inače saudijska kraljevska obitelji provodi dugo vremena van Pustinjske kraljevine, pa je tako prije godinu dana prijestolonasljednik princ Muhamad bin Najef proveo preko mjesec dana u Alžiru. Većina tih putovanja ipak su privatna i nemaju puno uključenosti u javnu diplomaciju. Ipak, iza kulisa se prinčevi sastaju s nizom utjecajnih dionika po cijelome svijetu, a sami su poznati po raskalašenom životu koji nimalo ne odgovara strogom islamskom kodu službene saudijske vehabitske škole. Međutim, kad putuje kralj, to je sasvim druga priča. Kao javna osoba i apsolutni vladar života i smrti u Saudijskoj Arabiji, svaki Salmanov korak se pomno prati. Kralja prati i svita od preko 1500 raznih savjetnika i pomagača, a ujedno će ovo putovanje pokazati koliko je kralj Salman vitalan i zdrav. Posljednjeg dana prošle godine Salman je navršio 81 godinu, ali se ozbiljno razmišlja o njegovom zdravstvenom stanju, među inim i o mentalnim sposobnostima s obzirom da se sumnja kako kralj pati od Alzheimerove bolesti. Plan je da se kralj često odmara. U Indoneziji će Salman boraviti čak 12 dana, a velik dio tog puta će uključivati njegov boravak na otoku Bali.
Putovanje u Indokinu ima nekoliko važnih razloga za Saudijce. Prvo, u mnogim će se državama raspravljati o gospodarskim poveznicama. Saudijci već godinama ozbiljno promišljaju kako diverzificirati svoje gospodarstvo i umanjiti ovisnost o nafti. Osim što se licitira stvarnim zalihama nafte, brojni korisnici saudijske nafte nastoje pronaći alternativne izvore fosilnih goriva i druge energije, a rušenje cijene nafte i ratna pustolovina u Jemenu dovelo je saudijsku državu na rub bankrota. Ulaganja u države poput Malezije možda nemaju puno povrata, pa je stoga Salman odlučio produžiti svoje putovanje iz muslimanskih zemalja prema Japanu i Kini. Rijad je već uložio oko 45 milijardi dolara u tehnološki fond s japanskom kompanijom Softbank, a sada Saudijci gledaju kako najbolje pronaći ulaganja u logistiku, infrastrukturu i tehnologiju iz kineskih i japanskih krugova. Osim ulaganja, Rijad se nada zadržati svoje mušterije i povećati interes za kupnju saudijske nafte. Posebno se to odnosi na Kinu koja je sada najveći uvoznik nafte na svijetu, a većinu energetskih potreba podmiruje iz Saudijske Arabije. S obzirom da Aramco kreće s javnom prodajom dionica 2018. Rijad traži azijske ulagače koji bi kupili pet posto dionica. Tradicionalni saveznik SAD-a time šalje određenu poruku novoj vladi u Washingtonu. Zbog Trumpovih rezerviranosti u trgovačkim odnosima, Salman je gotovo namjerno isplanirao putovanje po Aziji prije nego što je poslao ijednu višu delegaciju u Washington.
Skupina indokineskih muslimanskih zemalja važni su za Rijad jer mogu postati veliki saudijski saveznici, osobito spram jačanja šijitskih snaga na Bliskom istoku. Prva postaja Salmanova puta bila je Malezija, gdje saudijski kralj nije bio više od jednog desetljeća. Kralja je dočekao malezijski premijer Najib Abdul Razak, a na formalnoj večeri ga je primio malezijski monarh Tuanku Abdul Halim, koji je postavljen za glavnog vladara Malezije u prosincu 2011. (u Maleziji se vladar države rotira svakih pet godina i nasljeđuju se sultani iz devet malajskih kraljevstava). Tom prilikom je Salman potvrdio da Saudijska Arabija stoji iza islamskih ciljeva općenito te da je Rijad u potpunosti spreman pomoći i surađivati s bratskim državama po svim pitanjima koji se tiču muslimana. Ujedno je potpisan ugovor između državne naftne kompanije Petronas i saudijskog Aramcoa o suradnji na razvojnom projektu malezijske rafinerije i petrokemije (RAPID) u vrijednosti sedam milijardi dolara, što bi trebao biti poticaj za jugoistočnu azijsku ekonomiju pod pritiskom niskih cijena nafte. Očekuje se da saudijsko ulaganje u Maleziju stvori tisuće poslova. Saudijsko-malezijska veza nije prošla bez propitivanja premijera o korupciji. Naime, Najib je na svojem osobnom računu dobio 'dar' iz Rijada, dotaciju od 681 milijuna dolara, a nakon istrage se zaključilo da malezijski šef vlade nije kriv za koruptivno djelovanje.
Potom se Salman zaputio u Indoneziju, gdje saudijski kralj dolazi prvi puta u pet desetljeća, gdje je kralja dočekao indonezijski predsjednik Joko Widodo. Dvije zemlje su tom prilikom zaključile savez o borbi protiv terorizma, poslovne dogovore, ali je prije svega saudijski dvor zainteresiran za jačanje kulturnih i vjerskih poveznica i promicanja obrazovanja. Saudijska Arabija želi otvoriti više islamskih škola u Indoneziji gdje će se bolje učiti arapski jezik i povećati školarine za studente koji žele studirati u Saudijskoj Arabiji. Desetljećima Saudijska Arabija kroz vladu, religijske organizacije i fondacije ulaže u Maleziju i Indoneziju, što vodi ozbiljnom propitivanju saudijske uloge u rastućem ekstremizmu i pojavi radikalnih vehabija, kao i preuzimanja običaja i oblika ponašanja koji su posve suprotni lokalnim tradicijama. I dok je tradicionalan sunitski islam dominantan u Jugoistočnoj Aziji, vehabističko-selefijska dogma se od sedamdesetih stalno promiče kroz institucije koje financira Rijad, kao i preko lokalnih religijskih vođa koji su studirali u Saudijskoj Arabiji.
U Maleziji neki tvrde da je selefizam postao glavnim tumačenjem islama, te da se selefije sada mogu naći diljem vjerske elite, u političkim strankama i građanskim udruženjima. Posljednjih godina je islam u Maleziji postao konzervativniji i povećava se broj radikalnih tumačenja islamske vjere. Fetve vjerskih učenjaka postale su oblikom zakonske uprave, a na scenu je stupila i vjerska policija koja kažnjava šerijatske prekršaje seksualnog odnosa prije braka, preljuba, konzumacije alkohola, nepoštivanja posta za vrijeme ramazana, nedolaženja na hutbe i kongregacijske molitve petkom. Poteškoća jest u tome što tek 60 posto Malezije čine muslimani, većinom etnički Malajci. Ostatak su Malezijci kineskog i indijskog porijekla, te pripadnici plemena Bornea. Oni su većinom budisti, hinduisti, kršćani, te pripadnici manjih religija. Ustav iz 1957. u teoriji jamči slobodu vjeroispovijesti svim manjinskim vjerskim zajednicama, te islam kao državnu religiju. Međutim, pod utjecajem saudijske ideologije, sve se više zatiru prava vjerskih manjina a sve se više koriste drakonske kazne temeljene na islamskom pravu. Posebice se u Maleziji okomljuju na šijite, koji se smatraju devijantnim oblikom islama, herezom, te su službeno zabranjeni u Maleziji. U Indoneziji je ta zabrana u provincijama Aceh i Zapadna Java. Zbog nemira na Bliskom istoku, šijizam se nalazi pod pojačanim zabranama u društvu i politici, a Saudijska Arabija to potiče. Tako dolazi do znatne društvene polarizacije, osobito u Maleziji koja je jedna od rijetkih zemalja gdje Iranci nisu trebali vize za svoje putovanje tijekom vremena sankcija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
