Slučaj Hadri, albanski SIGURIMI i načini vrbovanja
U nedjelju, 25. veljače 1990. godine točno u 15:30 sati u Bruxellesu, glavnom gradu Belgije, dogodilo se nešto što se čita samo u vješto napisanim trilerima, ili se vidi u kakvom uzbudljivom špijunskom filmu.
U gradskom središtu (četvrt Saint Gilles), u navedeno vrijeme, na gotovo potpuno praznom križanju ulica St. Bernard i de la Victorie, u trenutku dok je zaustavljao automobil pred crvenim svjetlom na semaforu, Enver Hadri, predsjednik Komiteta za obranu ljudskih prava na Kosovu, uvaženi sugovornik Europskog parlamenta i miljenik više američkih kongresmena u Senatu i Predstavničkom domu, nije ni slutio što ga čeka. Taj albanski emigrant, rodom iz Peći, bivši državljanin SFRJ, po struci arhitekt, za koga se u jugoslavenskoj diplomaciji i sigurnosnim službama pričalo da 'ima čin časnika SIGURIMI-ja' i da 'aktivno surađuje s belgijskom Direkcijom službe nacionalne sigurnosti'- bio je inače izuzetno oprezan čovjek: često je mijenjao vozila i stanove, te se pridržavao posebnih mjera sigurnosti u sjedištu svog Komiteta na Rue d' Albanie 23, osobito kada je nosio diplomatski kovčeg s povjerljivim spisima.
'Bilo je to pravo političko ubojstvo, pažljivo planirano i profesionalno izvedeno. Oružje s prigušivačem maksimalne ubojite snage, prilaženje žrtvi i udaljavanje s mjesta zločina besprijekorni. Nažalost, solidan trag je izostao, što nas navodi na slutnju da je atentat obavila neka tajna služba', izjavio je kratko predstavnik za tisak Specijalne antiterorističke sekcije belgijske žandarmerije, zadužene za političke i špijunske afere.
Premda su se okolnosti i motivi ubojstva počeli rasvjetljavati tek godinama nakon, ipak se može postaviti jedno drugo pitanje i dati malo jasniji odgovor: što je bio SIGURIMI i kako je funkcionirao u inozemstvu?
Direktorat Državne Sigurnosti( Drejtoria e Sigurimit të Shtetit), poznatijia kao SIGURIMI, je bila bivša državna obavještajna agencija i tajna policija bivše Socijalističke Narodne Republike Albanije. Pravno, cilj SIGURIMI-ja je bilo zaštititi Albaniju od vanjskih opasnosti, ali u stvarnosti je služila kao sredstvo za suzbijanje političkih aktivnosti među narodom te održavanje postojećeg političkog poretka.
SIGURIMI je osnovana 20. ožujka 1943.godine. Enver Hoxha je stvorio SIGURIMI kako bi instrumentalizirao i stekao moć u Albaniji nad raznim partizanskim grupama. Divizija za narodnu obranu, osnovana 1945.godine, a koju su činili najpovjerljiviji pripadnici pokreta otpora, je bila prethodnica SIGURIMI-ja i njenih 5,000 pripadnika unutrašnjeg sustava sigurnosti. 1989.godine divizija je organizirana u 5 regimenta mehaniziranog pješaštva koje bi se, po potrebi, moglo brzo rasporediti kako bi se ugušilo bilo kakve nemire ili prevrate koji bi predstavljali prijetnju za vodstvo Radničke stranke Albanije.
Procijenjeno je da je SIGURIMI imao oko 30,000 časnika, od čega je oko 7,500 bilo dodijeljeno Narodnoj Vojsci Albanije. Organizacija je prestala postojati u srpnju 1991.godine te je zamijenjena Državnom obavještajnom službom (DOS, na albanskom SHIK). Početkom 1992. godine informacije o organizaciji, odgovornostima i funkcijama SKIH nisu bile dostupne zapadnoj javnosti; neki zapadni obavještajci su vjerovali da je dosta časnika i zapovjednika nove službe bilo aktivno u SIGURIMI-ju te da je osnovna struktura dvije organizacije nevjerojatno slična.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.