Indijski premijer Narendra Modi u dugo je iščekivanom posjetu Bangladešu, svom istočnom susjedu, koji je po mnogo čemu ključna zemlja za indijsku ideju politički i gospodarski ujedinjene Južne Azije, kao bloka koji će moći postavljati uvjete i ravnopravnost prema drugim azijskim blokovima. Odnos dviju zemalja je oduvijek bio složen, a u posljednjim desetljećima Dhaka je morala pronaći ravnotežu između izazova od radikalnih islamista koji se nisu mogli pomiriti sa sekularnom idejom bengalskog nacionalizma. Mnoge takve skupine ciljale su Indiju i postale glavnim razlogom sumnjičavosti New Delhija i Dhake.
Kao posljedica, u Indiji se stvorila slika kako zemlja stoji između dvije muslimanske sile s nestabilnim unutarnjim uređenjem, te su se smanjili gospodarski odnosi. Danas je Bangladeš poznat po ilegalnim imigrantima koji se slijevaju u susjedne zemlje, od kojih većina traži bolje životne uvjete.
Stoga je možda pretjerano reći da je Bangladeš bio veliki uspjeh nakon izborene nezavisnosti, ali mnogi pokazatelji govore da je doista tako. Za razliku od Pakistana, nacionalizam u Bangladešu nije proizlazio iz teških okolnosti religije – dapače, Bangladeš je zapravo svoju nezavisnost izborio upravo od islamskog Pakistana. Naime, kad je došlo do podjele jedinstvene Indije 1947. je nastao istočni Pakistan, kao dio novostvorene države Pakistan. Umjesto islama, Bangladeš svoju nacionalnu legitimnost vuče iz definiranog lingvističkog i kulturnog jedinstva svog naroda. Zbog toga je demokratska usmjerenost lakše ostvariva u Bangladešu nego u Pakistanu. Pošto je Istočni Pakistan politički dvojen, etnički i lingvistički je bio diskriminiran i ekonomski zanemaren, što je 1971.dovelo do jačanja bengalskog nacionalizma, građanskog neposluha i napokon Bangladešanskog rata za nezavisnost.
Država je izborila samostojnost, ali je pala u teško siromaštvo, glad, političke nemire i vojne udare. Obnova demokracije uslijedila je 1991., a osobitost jest što su mnoge žene tvorile vrh bangladešanske politike, što se nastavlja i danas. Da je Bangladeš i dalje sklon nasilnom rješavanju stvari, pokazuje i kratkotrajna vojna vlast 2006./2007., kada je uslijed međustranačke borbe i prelijevanja sukoba na ulice došlo do mini vojnog udara. Na izborima koji su uslijedili pobjedila je Awami liga, koju je uostalom podupirala i Indija.
Ako je bangladešanski nacionalizam dopustio svom narodu da ostane jedinstven i da nema svađa, onda bi isto tako bilo logično da se poboljšaju gospodarski uvjeti i blagostanje za osiromašen narod. Bangladeš bi trebao uspjeti u tome. Naime, nakon 1947. i razdvajanja na Indiju i Pakistan, skoro 90 posto indijskih plantaža jute našlo se u današnjem Bangladešu. Plodne riječne doline prožimaju zemlju i pružaju navodnjavanje i vodene puteve. Ipak, 2006. Svjetska banka je izvjestila da je samo polovica od poljoprivrednih površina Bangladeša navodnjavano.
Poljoprivredna je proizvodnja daleko ispod razine Indije i Pakistana. Per capita dohodak je ispod tisuću dolara, nezaposlenost je na niskih 4,5 posto, ali je gustoća naseljenosti ogromna, među prvim zemljama na svijetu. Po tome se Bangladeš približava gustoći naseljenosti Hong Konga i Singapura, kao osma najmngoljudnija zemlja svijeta, s preko 160 milijuna ljudi na području od nešto manje od 150 tisuća četvornih kilometara.
Svi ovi problemi se najzad sele na ulicu i prelijevaju se preko granice. U posljednjih godinu dana u Bangladešu je došlo do velikih političkih prosvjeda i uličnih borbi, između islamista i liberala, između vlade i opozicije, između naroda i policije. Ilegalni imigranti ulijevaju se kao rijeke u Indiju, ali i u zemlje Dalekog istoka, dok brodovi u Bengalskom zaljevu uz uobičajen teret prenose i imigrante opasnim vodenim i morskim putevima, u zemlji koja ima poraznu statistiku brodskih nesreća.
Ove brige ne zastaju u Dhaki, već su prisutne i u New Delhiju. Bangladeš tvori zemljopisnu vezu između sjeveroistočnih indijskih provincija i odvojenog ostatka Indije. U tom indijskom području jačaju separatistički elementi, koji su upotrijebili izazove društvene i ekonomske integracije u svoju korist. New Delhi je obećao da će pokrenuti autobusne linije od Kolkate do Agartale preko Dhake, kao i mnogobrojne željezničke pruge, vodene puteve i autoceste koji bi indijsku maticu povezivalo sa sjeveroistokom preko Bangladeša. Ali svi ti planovi padaju u vodu ako Indija ne osigura mir u Bangladešu i ne riješi pitanje ilegalne imigracije.
U posjeti Narende Modija bangladešanskoj premijerki Sheikh Hasini Wajed, stigla je i ministrica za Zapadni Bengal Mamata Banerjee. Tako je susret dvoje nacionalističkih vođa (Modi je čelnik hinduističke nacionalističke stranke Bharatiya Janata, dok je Sheikh Hasina čelnica Awami lige) postao i prilikom da se razgovara o indijsko-bangladešanskim enklavama s obje strane granice. Naime, u Bangladešu i indijskim državama Zapadni Bengal, Tripura, Assam i Meghalaya postoji 106 indijskih i 92 bangladešanske enklave (poznate kao chitmahal ili pasha enklave). Premijeri Indira Gandhi i Sheikh Mujibur Rahan potpisali su Sporazum o granicama 1974. kako bi izmjenili enklave i pojednostavili međunarodnu granicu. Revizirana verzija tog dokumenta je napokon donešena ove godine. Prema njemu, Indija će dobiti 51 bangladešansku enklavu, a Bangladeš 111 indijskih enklava. Stanovnici će sami odlučiti u kojoj zemlji žele živjeti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
