Krajem Drugog svjetskog rata teror kojeg je nacistički režim provodio nad drugim državama i nepoćudnim pripadnicima vlastitog društva počeo se vraćati natrag kao bumerang. Riječ je o teroru s neba odnosno nemilosrdnom savezničkom bombardiranju Njemačke. Do kraja rata rijetko je koji njemački grad izbjegao horore savezničke zračne kampanje bombardiranja.
Od 1942. Arthur "bombarder " Harris je zapovijedao RAF-ovom bombarderskom kampanjom uništenja njemačkih gradova. Sjeverni i zapadni gradovi koji su bili najbliži dosegu britanskih bombardera su prvi ciljani. Do 1943. britansko noćno bombardiranje bilo je povezano s američkim "preciznim" dnevnim bombardiranjima (ustvari daleko od toga da budu precizni) pa je s vremenom žestina napada rasla. Proglašena je strategija neprekidnog bombardiranja.
U posebno užasnom i devastirajućem napadu na Hamburg u srpnju 1943. oko 40 000 građana je poginulo u razornim požarima. Gradovi industrijskog pojasa Rajna-Ruhr bili su neprestano i stalno bombardirani kako se bombardiranje intenziviralo tijekom 1943. i 1944. Köln, Essen (dom Kruppa), Dortmund i ruhrski "ugljeni kotao" Bochum i ostali veliki dijelovi industrijske konurbacije bili su reducirani na hrpe ruševina. Kako je saveznička kontrola nad nebom iznad Njemačke rasla i kako su zračne baze Saveznika bile sve bliže locirane Reichu, gradovi u središnjoj i južnoj Njemačkoj bili su sve češće mete. Kassel i Darmstadt, Heilbronn, Stuttgart, Nürnberg i München trpjeli su strahovita bombardiranja. Metropolis Berlina iako je bio udaljeniji od savezničkih baza, tijekom rata je bombardiran 363 puta. Veliki napad od 3. veljače 1945. prouzročio je najgore uništenje prijestolnice uništavajući distrikt vlade i povijesne zgrade u centru (iako srećom za Berlinčane broj smrti je bio puno manji od očekivanog).
Kako je Luftwaffe s prolaskom vremena postajala sve neučinkovitija, rasla je eskalacija savezničkog bombardiranja. U 1942. ukupno je na Njemačku izbačeno 41 400 tona bombi. 1943. brojka se popela na 206 000 tona, a 1944. povećala se više od pet puta na 1 202 000 tona. 471 000 tona ili više od dvostruke količine bombi bačene 1943. izbačeno je na Njemačku i prva četiri mjeseca 1945. U ožujku 1945. RAF je izbacio 67 000 tona bombi što je jednako ukupnoj tonaži koja je bačena na Njemačku u prve tri godine rata. Neki od najrazornijih napada su počinjeni na skoro nebranjeno stanovništvo u zadnjim tjednima rata. Skoro je zbrisan Pforzheim "prolaz u crnu šumu" 23.-24. veljače ubijajući 17 600 ljudi (četvrtina populacije). Bezobzirno je bilo i bombardiranje bez vojnog smisla Würzburga 16. ožujka ostavljajući iza sebe 4000 mrtvih kad su zapaljive bombe uništile 90% prelijepog baroknog centra grada, kulturnog dragulja, u 17 minuta.
Treći Reich je plaćao strahovitu cijenu kada se vihor razaranja kojeg je sam pokrenuo bombardiranjem Guernice 1937. pa kasnije Varšave, Rotterdama, Coventryja i Londona nadvio nad njim samim. Ukupno se procjenjuje da su saveznička bombardiranja ubila oko pola milijuna stanovnika Njemačke. Trećina stanovništva je propatila na neki način. Više od četvrtine njemačkih domova je bilo pogođeno zračnim napadima.
U tom užasnom katalogu smrti i uništenja posebno mjesto zauzima bombardiranje Dresdena od 13.-14. veljače 1945. Postojali su savršeni uvjeti za potpuno zračno uništenje: dobro vrijeme za bombardiranje, skoro potpuna odsutnost njemačke protuzračne obrane, nedostatak opskrbe čak poluprikladnih zračnih skloništa od strane nacističkog režima (osim bunkera koji je izgrađen za Gauleitera Martina Mutschmanna), i grad je bio prenapučen zbog tisuća izbjeglica. Stanovništvo je poraslo na 640 000. Sve to je bilo meta dvostrukog britanskog zapaljivog i eksplozivnog napada enormne okrutnosti koji su rezultirali vatrenom olujom koja je stari grad pretvorila u pakao. Nakon toga sljedeće popodne uslijedio je napad od strane Amerikanaca.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
