Prije četrdeset godina egipatski predsjednik Anvar el-Sadat došao je u povijesni posjet Jeruzalemu. Bio je to šok za cijeli Bliski istok, pa i za svijet, kad se predsjednik Izraelu neprijateljske države bez osobite najave ukrcao na zrakoplov, odletio u Jeruzalem i održao govor pred Knessetom koji će dovesti do povijesnog mirovnog ugovora između Izraela i Egipta, ali i Sadatovog ubojstva. Baš na isti dan, povijesnog 16. studenog, načelnik glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga Gadi Eizenkot dao je intervju saudijskoj web stranici vijesti Elaph, u kojem je više-manje otkrio ono što smo svi već duboko znali: između Izraela i Saudijske Arabije vlada cijela jedna romantična priča, zabranjena ljubav koja se godinama sakrivala od očiju javnosti. Zasigurno nije slučajno kako se baš na dan Sadatova posjeta Jeruzalemu otkriva ova poveznica, koja možda želi potaknuti neki vid normalizacije odnosa Rijada i Tel Aviva.
Ne možemo očekivati da će te veze biti javne i čvrste kao što je egipatsko-izraelski mir. Povijesni mirovni sporazum između Saudijske Arabije i Izraela ne treba očekivati u skorije vrijeme. Pa ipak, Izrael je neslužbeni član sunitske saudijske koalicije protiv terorizma, a zapravo protiv Irana, Iraka i Sirije, koju vodi mladi i ratoborni saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman. Skriveni odnosi će u dugoročnom razdoblju zasigurno biti otkriveni, ali čini se da neće opstati u egipatskom modelu, već više u vidu izraelsko-marokanskih odnosa, koji nisu službeni, ali potajno cvjetaju kao rajski vrtovi.
Naravno, ono što veže saudijsku i izraelsku vlast i vojsku jest bojazan od rastućeg utjecaja Irana na Bliskom istoku i širenje šijitskog saveza prema Bagdadu, Damasku, Bejrutu i Sredozemlju, iako je sukob na Bliskom istoku daleko složeniji i ima svoje arapsko-nearapske, sunitsko-šijitske, sunitsko-sunitske, arapsko-arapske i mnoge druge inačice. Stoga je general Eizenkot odlučio odgovoriti na saudijski poziv za davanjem intervjua, a odabir websitea Elaph nije slučajan, s obzirom da je vlasnik Othman al-Omeir, poznati saudijski novinar koji je godinama bio glavni urednik londonskog dnevnog lista Asharq al-Awsat, kojega posjeduje saudijska monarhija. Zanimljivo, Elaph je imao i izvjestitelja u Izraelu. Bio je to poštovani novinar Majdi Halabi, član zajednice Druza, koji je radio za izraelski Kanal 1. Omeir je ujedno poznat kao jedna od najbližih osoba saudijskoj kraljevskoj obitelji. Školovao se zajedno s jednim Salmanovim sinom, počasni je član saudijskog dvora, te Halabijev prijatelj, te su zajedno pristupili načelniku izraelske vojske.
Ovakav razgovor djelomično je vezan i za izraelske težnje stišavanja priče oko Libanona. Izraelsko-saudijska veza je sada u središtu zanimanja, nakon ostavke libanonskog premijera Saada Haririja, pa Tel Aviv nastoji smanjiti buku oko cijele priče, no teško se može odagnati slika suradnje Izraelaca s Mohamedom bin Salmanom, kao i princom Mohamedon bin Zajedom iz Abu Dabija. Ova dva princa zajednički djeluju prema preinakama Bliskog istoka po svojim modelima, a u svijetu se nastoje prikazati kao oni koji će dokrajčiti rigidan konzervativizam, pažljivo donošenje odluka i nastojanje očuvanja statusa quo. Obojica su mladenački hrabri, čak pustolovi, koji su saudijsku i emiratsku diplomaciju u potpunosti izmijenili. Trenutačno im je u fokusu borba protiv Irana, Sirije, Hezbolaha i situacije na Levantu, što je ujedno životni interes Izraela. U Tel Avivu vrlo dobro znaju da je intervju neizravni razgovor sa saudijskom kraljevskom obitelji, a u Rijadu vrlo dobro znaju kako moraju neizravno odgovoriti na dane postavke. U tom slučaju, bit će iznimno zanimljivo vidjeti hoće li Saudijska Arabija prihvatiti u skorijoj budućnosti aktivnu ulogu Izraela protiv zajedničkog protivnika.
U intervjuu Eisenkot govori kako je Izrael spreman na razmjenu obavještajnih podataka o Iranu s Rijadom. U razgovoru je spomenuo kako postoji prilika za novi međunarodni savez u regiji uz pomoć američkog predsjednika Donalda Trumpa, a taj savez bi potom stvorio velik strateški plan za zaustavljanje 'iranske prijetnje'. Iran je nazvao najvećom prijetnjom u regiji, potvrdio da Tel Aviv i Rijad imaju potpuno razumijevanje oko iranskih nastojanja, te podsjetio kako Izrael i Saudijska Arabija nikada nisu međusobno ratovali. Potom je izraelski general potvrdio još jednom izraelsku sklonost suradnje s 'umjerenim' zemljama u regiji (pretpostavljamo da je to Saudijska Arabija, oličenje umjerenosti), te optužio Teheran za destabilizaciju regije izgradnjom oružane industrije (jer Iranci grade, dok Saudijci kupuju američko oružje koje im može trajati eonima), te opskrbljuju terorističke skupine diljem Bliskog istoka (ovdje se misli na legitimnu političku stranku Hezbolah, koju priznaje Europska unija, kao i na Hamas koji ne zna sam što će; sigurno se ne misli na 'umjerene' snage al-Kaide, Daeša, Boko Harama, Džajš al-Magdisa, Fatah al-Šama, al-Šababa i drugih milih prijatelja Saudijske Arabije). Iran je taj koji zauzima kontrolu nad Bliskim istokom, stvara šijitski polumjesec od Libanona do Irana, od Perzijskog zaljeva do Crvenog mora, a to Izrael kani zaustaviti; možemo pretpostaviti kako Izraelci žele vidjeti Rijad umjesto Teherana kao nadzornika regije. Kada je napokon upitan oko Hezbolaha (s obzirom da je nevjerojatno kako se spominju samo terorističke grupe koje Iran podupire, ali nikad ne čujemo niti jedno ime tih skupina), Eisenkot je odgovorio kako postoje iranski napori za povećanjem napetosti u Libanonu, ali do toga najvjerojatnije neće doći. Drugim riječima, Eisenkot u istom razgovoru potvrđuje kako nema nikakve opasnosti od Irana!
Ne valja preskočiti jednu važnu stavku: Sjedinjene Države. Saudijci i Emirati su u posljednje vrijeme napravili niz koraka koji su naišli na gotovo čistu pasivnost Washingtona: prvo su blokirali Katar, potom 'pozvali' Haririja u Rijad, gdje je naglo dao ostavku na svoju premijersku dužnost u Libanonu; da bi naposljetku blokirali glavne jemenske luke i zaustavili humanitarnu pomoć građanima zemlje za koju nitko ne mari. Amerikanci su pozvali na opoziv svih ovih odluka, no Saudijci i Emirati to neće učiniti – jer je njihov savjetnik ujedno i savjetnik te zet Donalda Trumpa Jared Kushner, kojega je Trump postavio na čelo bliskoistočnog mirovnog procesa. Kushner je osobni prijatelj emiratskog veleposlanika u Washingtonu Jusefa al-Otaiba, te Mohameda bin Salmana. Tu su negdje po godinama, zajedno istinski mrze Iran, te podjednako donose namah političke odluke ne razmišljajući o posljedicama, zbog čega mnogi stariji američki diplomati vrište putem akademske zajednice i oporbenih pokreta.
Čini se da je Bijela kuća dala Saudijcima i Emiratima čisti prostor za svoje manevre, te zatražila nemiješanje u izraelsko-palestinski mirovni proces. Uz to, ekipa nesložnih na Mašriku može povesti akcije protiv Irana, što godi Amerikancima. Ovakav plan će vrijediti sve dok ne udari glavom o realnost. Možda Saudijci i Emirati imaju poseban odnos s Bijelom kućom, ali iza nje jedva da uspijevaju dobiti podršku. Kongres je gotovo u potpunosti protivan takvim vezama s Rijadom, te se nitko ne bi čudio ako bi Kushnerova inicijativa odjednom nestala. Uostalom, ako Kushner ode sa scene, arabijski prinčevi nemaju s kime pričati. Stoga Saudijci nastoje ostvariti dobre odnose s bilo kime, čak i s Izraelom, samo da se održe. U suprotnom, niz saudijskih poraza na svim poljima opstaju: saudijske težnje su pale u vodu u Iraku, Siriji, Libanonu; ne mogu održavati Vijeće za zaljevsku suradnju zbog omanske i kuvajtske diplomatske neutralnosti, Katar je u nemilosti, a bahreinski se dvor boji vlastitoga naroda. Egipat više nije snažan kao prije, a ostale magrebske zemlje ne zaboravljaju da su Saudijci bili protiv procesa demokratizacije. Turska i Pakistan sve su udaljeniji od Rijada. Ostao je samo dobar prijatelj Izrael.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
