Kako piše američki list The Wall Street Journal, Washington ima plan za Siriju, a svodi se na širenje okupacije odnosno dovođenje trupa iz Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata koje bi tada eventualno zamijenile američke trupe u Siriji.
Ukoliko su informacije točne onda bi Trumpovo "povlačenje" iz Sirije zapravo značilo dovođenje aktera koji su od početka rata u Siriji, naročito Saudijska Arabija i Katar, podupirali islamističke ekstremiste.
WSJ navodi kako se oko ovog plana angažirao novi Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, John Bolton, koji je navodno već telefonski razgovarao sa šefom egipatskih obavještajnih službi, Abbasom Kamelom, kako bi vidio hoće li možda zemlja s najvećom vojskom u arapskom svijetu biti zainteresirana za stvaranje ovakve koalicije. Nema informacija o tome kako je Egipat odgovorio na ovaj prijedlog.
Poziv je tada upućen zaljevskim monarhijama - Saudijskoj Arabiji, Kataru i UAE-u - izvor navodi kako su iz Washingtona zatražili da ove tri zemlje pridonesu s "milijardama USD" za izgradnju na sjeveru Sirije te da također u Siriju pošalju i svoje trupe.
"Misija regionalnih snaga surađivali bi s lokalnim kurdskim i arapskim borcima koje je do sada SAD podupirao u borbi protiv ISIL-a. Zadatak istih snaga je također spriječiti i ulazak iranskih snaga na prostore s kojih je otjeran ISIL", rekao je jedan neimenovani američki dužnosnik u razgovoru za WSJ.
Što sve ovo znači? Riječ je o uistinu bahatom planu. Čini se kako su u Washingtonu nakon prošlotjednog raketiranja Sirije odjednom zaključili da su, kontra svih činjenica na terenu, oni dobili ovaj rat. Dovođenje okupatorskih vojski po nalogu Washingtona očito je bila jedna od zadnjih faza ratnog plana za Siriju, no SAD pritom zaboravlja da će prvo morati poraziti sirijsku vojsku kao i natjerati sirijske saveznike, Rusiju i Iran, da pristanu na povlačenje iz zemlje.
Naravno, ovakav opaki plan mogu pokušati izvesti na prostoru Sirije gdje vladine snage nemaju čvrstu kontrolu, no, još jednom, takvu operaciju ne mogu izvesti u trenutku dok Damask dobiva rat - što ne znači da neće probati.
Izgleda kako je neke aktere u Washingtonu poprilično ohrabrila činjenica da su njihove rakete udarale diljem Sirije uz potpunu tišinu ruske protuzračne obrane. No, to ne znači da će svaki puta biti isto - možda jednom ruski ambasador u Libanonu bude i u pravu, onaj koji je tvrdio kako će Rusija "rušiti američke rakete iznad Sirije", mada ovog puta definitivno nije bio.
Trump jest prošle godine sa SAD-u naklonjenim arapskim liderima u Saudijskoj Arabiji kovao velike planove, uključujući i stvaranje tzv. "arapskog NATO-a". Onaj stvarni NATO je produžena vojna ruka američke vanjske politike, zašto ne bi bio i ovaj? SAD-u bi to itekako pasalo, ali ne samo njima - Izrael bi također bio presretan da SAD preuzme vodstvo nad njihovim nekadašnjim neprijateljima, a danas partnerima i tajnim saveznicima. Za Izrael bi to bila dugoročna sigurnost, a za SAD nova sila kojom bi manevrirao po Bliskom istoku.
Jesu li zaljevske monarhije spremne pristati na takvo što? To je već pitanje. Do sada su pokazale kako jako vole da im SAD vojno čuva leđa, do te mjere da se natječu koja će Amerikancima ponuditi veće vojne baze. No, ovaj detalj gdje Trump od njih traži da investiraju "milijarde USD" svojeg novca neće im se baš dopasti. Ipak, ako Trump u ovaj dogovor ubaci i tajnu klauzulu u stilu "ako budete dobri, dogodine ćemo zajedno razbiti Iran jednom za svagda", onda bi ih se već dalo nagovoriti.
Ove zemlje aktivno već godinama financiraju najradikalnije skupine u Siriji, no nijednom se nisu usudile i same svojim trupama ući u Siriju. To su se od nepozvanih zemalja usudile jedino Turska i Izrael - prva je NATO članica i može, ako zagusti, pozvati na kolektivnu obranu, a druga je nuklearna sila koju SAD čuva još i više od NATO saveznica.
Prošlotjedni zračni i raketni napad na Siriju možda je u neku ruku i početak tog plana, obavijest arapskim zemljama da SAD i saveznici imaju potpunu kontrolu nad situacijom i da je sada vrijeme za završni udarac - invaziju Sirije.
To čak ni ne znači da će krenuti na Damask. Da, smjena režima jedan je od ciljeva, ali već duže vrijeme postoje i alternativni planovi. Jedan od njih je de-facto razbijanje Sirije na više dijelova - još koje vrijeme Assadu mogu i ostaviti da vlada na zapadu zemlje, njih ionako puno više privlači istok, prostor gdje se nalaze naftni resursi, no, što je još i važnije, riječ je o prostoru gdje bi jednog dana trebao proći i tzv. "plinovod smrti", odnosno plinovod kojime bi se prebacivao plin iz Katara prema Europi. Taj plan bi navodno trebao zadati ogroman udarac Rusiji.
Nadalje, Irak je i dalje neka vrsta američkog protektorata i bitno im je kontrolirati prostor prema granici.
Ovaj američki plan neće i ne može ići glatko. Glavna zemlja na koju se misle osloniti, Saudijska Arabija, ne može izaći ni na kraj s pobunjenicima u susjednom im Jemenu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
