Američki predsjednik Donald Trump najavio je američko povlačenje iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (Bardžam) iz 2015. godine i ponovno vraćanje gospodarskih sankcija Sjedinjenih Država prema Iranu zbog iranskog nuklearnog programa. Iran i pet drugih sila – Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Rusija i Kina – pokazuju znakove kako žele održati dogovor i bez Sjedinjenih Država. Tri europske zemlje pokušavale su intenzivno nagovoriti američku vladu na kompromis, ali su ispale slabe. Sjedinjene Države i njezin glavni showman, kojemu pomaže izraelski premijer Benjamin Netanyahu i saudijski prijestolonasljednik Mohamad bin Salman, ostavili su otvorena vrata pregovorima u slučaju da Iran odluči raspravljati o svom programu balističkih projektila, potpori militantnim skupinama u Libanonu, Siriji i Jemenu, te promjenama u samom nuklearnom dogovoru.
Trumpa su podržali njegovi savjetnici, prije svega John Bolton, tvrdolinijaš koji je bio golemi kritičar dogovora iz 2015. godine i koji smatra da nema povratka bilo kakvom obliku pregovora s Islamskom Republikom. Neki drugi američki diplomati ukazuju koliko je povlačenje iz dogovora loša stvar. Zapravo, odluka da se napusti Bardžam izolira Sjedinjene Države, a ne Iran, te oslobađa Iran mnogih pravila i pritisaka te riskira otvoreni trgovački rat s američkim saveznicima. Oči su sada uprte u Iran te se promatra hoće li i Islamska Republika ostati u Bardžamu ili će svojim napuštanjem jednostavno srušiti ovaj dogovor i bilateralno djelovati s drugim potpisnicima.
Iranski predsjednik Hasan Rohani, koji je svoju karijeru sagradio upravo na pokušajima doticaja s međunarodnom zajednicom i poboljšanja iranske gospodarske snage, kaže kako će Iran još razmotriti može li se održati ovaj dogovor s drugih pet država. Ukoliko iranski politički vrh odluči izaći iz programa, iranska atomska agencija će nastaviti obogaćivanje urana. To je već napravljeno predsjedničkom naredbom za obogaćivanje urana na industrijskim razinama. No, ukoliko se jamče iranski interesi, govori Rohani, tada će biti moguće nastaviti Bardžam s petorkom. Ali upravo bi Europljani mogli biti optuženi za propast Bardžama. Prvo, Trump bi mogao optužiti Europljane da su bili nesposobni preurediti dogovor nakon što je on nekoliko puta naglasio kako će ga mijenjati ili napustiti iz vlastitih interesa nacionalne sigurnosti. Amerikanci su tražili europsku potporu oko jačih inspekcija, postroženih mjera i sankcija zbog raketnog programa. Općenito je preko Johna Boltona i Mikea Pompea pokazao da je spreman na čvršći stav protiv Irana. No, iz američke perspektive, Europljani su samo gledali na svoje gospodarske interese. A i druge europske zemlje mogu sada napasti London, Pariz i Berlin i pitati ih što će se dogoditi s ulaganjima koja su napravili u Iranu. Svaki idući korak europskih zemalja će se pomno propitivati; s jedne strane Europljani ne žele ugroziti transatlantske odnose, a s druge strane žele zaštititi svoja velika ulaganja u Iran i čisti obraz kao povjerljivog partnera u budućim međunarodnim dogovorima.
Iranski predsjednik parlamenta Ali Laridžani je rekao kako su Amerikanci od samog početka implementacije Bardžama pokušali mijenjati ili napustiti dogovor, iako su UN i Vijeće sigurnosti potvrdili dogovor. Doista, Amerikanci se nikada nisu ni držali ovog dogovora, nastavili su činiti probleme svakome tko je nastojao ekonomski surađivati s Iranom, a time su proizveli i nepovjerenje na međunarodnoj sceni što su shvatili i Europljani. Laridžani kaže kako Amerikanci poznaju samo jezik sile i nema drugog rješenja.
Nije ovo prvi puta da je ratoborni Washington odlučio mijenjati pravila igre međunarodne zajednice i time zapravo u potpunosti gaziti svoju međunarodnu reputaciju kao nestabilnog i nepovjerljivog subjekta međunarodnih odnosa. Svijet sada može sa strahovanjem iščekivati što će te horde ratobornih političara pokušati učiniti za uništavanje neovisnih država koristeći kao izliku borbu protiv terorizma. Velike propagande su postale neumorne: čak se govore besmislice poput one da je Iran zapravo pokrenuo akciju 11. rujna, a ne Saudijska Arabija. Istovremeno, Washington ignorira sudske parnice protiv Rijada i muku vlastitog naroda, te se smije otvoreno u lice svim žrtvama terorističkog čina koji je promijenio svijet.
Trump i Netanyahu i dalje opisuju Iran kao najopasniju terorističku zemlju na svijetu sve zato jer Islamska Republika ne želi predati svoje rakete koje, s obzirom na sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku, štite državu. A nije baš da je Iran napadao Irak, razbio tu zemlju nakon milijuna mrtvih, niti je Iran žurno ušao u Siriju, Jemen i Libiju i stvorio tamo propale države, milijune izbjeglica i prognanika te podržao svoje partnere koji financiraju terorističke organizacije kao što su al-Kaida i Daeš. Svijet, međutim, posjeduje pamćenje, i često se sjeti tko je što napravio. Za razliku od mnogobrojnih američkih invazija i vojnih pustolovina, s ili bez podrške Vijeća sigurnosti UN-a ili NATO-a, ali uvijek s Izraelom i Saudijskom Arabijom u zaleđu, Iran nije napao niti jednu zemlju u posljednjih 250 godina. Irački diktator Sadam Husein napao je 1980. godine, s američkom podrškom, Iran, gdje je poginulo pola milijuna ljudi.
Što će se dalje događati nakon što je američka nacija nasjela na egoističnog i amaterskog predsjednika? Iran će pričekati nekoliko tjedana prije povlačenja iz Bardžama kako bi svakome pokazao da je zemlja koja nastoji riješiti stvari mirnim putem. Iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif je najavio diplomatske napore i kontakte sa svim drugim potpisnicima ugovora kako bi se provjerilo hoće li oni moći jamčiti iranske interese i davati Iranu dovoljno mogućnosti za mirne političke i gospodarske odnose u svijetu. Europska unija može iskoristiti svoje pravne mogućnosti i pokrenuti mehanizme kojima se može očuvati dogovor davajući Iranu jamstva za zaštitu europske trgovine i ulaganja čak i nakon što Sjedinjene Države uvedu svoje sankcije. Ti mehanizmi, međutim, ne mogu biti samo rasprave i čista retorika, već pravi akcijski planovi. Europljani se mogu vratiti prokušanim modelima alternativnih opcija financiranja kojima bi se izbjegle američke sankcije protiv europskih kompanija. Takav stav europskih država ne samo da spašava Bardžam, već može imati i izravan učinak na Trumpa. Američki predsjednik može odlučiti hoće li u potpunosti zalupiti vratima nakon svog izlaska ili će ipak imati neki oblik otvorenosti prema novim mogućnostima suradnje i blažih sankcija Iranu.
S obzirom da je Kongres podržao američku vladu oko oživljavanja starog plana za izgradnjom proturaketnog štita u Perzijskom zaljevu koji bi omogućio petromonarhijama zaštitu ili napad na Iran, ali i na druge zemlje poput Katara, onda je mogućnost mirnijeg izlaska Sjedinjenih Država malena. Amerikanci su odlučili na Bliskom istoku biti saveznici totalitarnim monarhijama, financijerima terorističkih organizacija i u potpunosti podržavati njihove ideje i namjere.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
