Sa Zemlje prema svemiru: Vangelis je bio više od skladatelja, nadopunjavao je univerzalni jezik svijeta, zaobilazeći pritom i reflektor slave i komercijalnu eksploataciju industrije - da bi proveo život kao umjetnik, stvarajući bez kompromisa

"Zašto nam je potrebna glazba? Zašto svi koje znate govore jezikom glazbe? Mislim, zaboravimo na trenutak na svemir, mislimo samo na Zemlju. Zašto? Mislim, ne govorite kineski, ne govorite možda neki drugi jezik. Možda ne govorite grčki, ali govorite glazbu. Zašto to činimo? Zašto znamo? Zašto zviždimo? Zašto proizvodimo '"la la la la la" zvukove... čak i kad imamo dvije ili tri godine? Zašto sam se počeo baviti glazbom kada sam imao četiri godine? Tko me je tome naučio? Zato što je usađeno u nas, u svakoga. Dakle, kad ljudi kažu "ne znam ništa o glazbi", misle pritom da nikad nisu bili u školi, nikad nisu naučili note, ono što ni ja sam nikad nisam naučio, a još uvijek ih ne znam. Ali, ne možete reći da ne znate glazbu, jer glazba vas je stvorila. Glazba je najmoćnija. Jaka je kao kisik. I komunicira direktno s vašom dušom, direktno".

Tako govoraše velik umjetnik koji, nažalost, od ovog tjedna više nije s nama. 17. svibnja 2022. u pariškoj bolnici u 79-godini života otišao je jedan od velikih, najvećih - neponovljivi Vangelis.

Postoji dosta modernih skladatelja čija se imena često nađu u filmskoj glazbi. Ali ako niste obožavatelj, možete li baš precizno reći je li glazbu napravio Hans Zimmer ili John Williams? Obojica su veliki umjetnici, bez dvojbe, kao i brojni drugi skladatelji bez kojih film ne bi bio to što jest. Ali prepoznati Vangelisa... to je uvijek bilo lako i uvijek je predstavljalo oduševljenje.

Stvarao je toliko toga, od progresivne, elektronske, ambijentalne do klasične orkestralne glazbe. Kod takvog glazbenog genija doslovno je sramota ograničiti se samo na njegova najpoznatija djela, ali svejedno to su ona koja gotovo svi prepoznaju već po prvim taktovima. Primjerice glazba za film "Chariots of Fire" (1981.), Antarctica (1983.), Alexander (2004.), The Bounty (1984.), a ostat će u sjećanju i uporaba njegove glazbe u jednom od najboljih dokumentarnih serijala svih vremena - "Cosmos: A Personal Voyage" Carla Sagana.

Iako će neki već u navedenom prepoznati svoje favorite, posebno moram istaknuti glazbu za film "Blade Runner" iz 1982. Bio je to film ispred svog vremena, priča koja tek dolazi zajedno s njenim filozofskim porukama - zaista, sanjaju li androidi električne ovce? Ali sva ta pitanja, sva ta atmosfera koja je nevjerojatno "pogođena", do te mjere da je film postao čak i modna prekretnica (neka se nitko ne ljuti, nastavak iz 2017. godine, "Blade Runner 2049", imao je svoje trenutke, ali nije ni blizu originalu) - sve to možda bi palo već davno u zaborav da nije "blagoslovljeno" glazbom Vangelisa. Njegova glazba za originalni "Blade Runner" bila je ne samo osobno dostignuće jednog umjetnika već tako visoko postavljena letvica za filmsku glazbu uopće da izgleda gotovo nepravedno pred drugima koji će je morati loviti.

Evangelos...