Jemenski separatisti okružili su predsjedničku palaču u privremenom glavnom gradu Adenu i sada kontroliraju cijeli grad. Napetosti između separatista i vlade izbile su u sukob krajem siječnja, a samo u prvom vikendu borbi poginulo je oko 40 osoba. Južni jemenski grad je de facto glavni grad zemlje od 2014. godine, kada su Hutijevski pobunjenici preuzeli kontrolu nad Sana'om. Stanje u Jemenu je sada ovakvo: predsjednik Abedrabo Mansur Hadi, kojega podupire Saudijska Arabija, i dalje živi u Rijadu. Bivše neovisne države Sjeverni i Južni Jemen ujedinjene su 1991. godine pod predsjednikom Ali Abdulahom Salehom, koji je ubijen u prosincu u Sana'i u borbi s Hutijima. Hutijevski pobunjenici nadziru većinu sjevernog dijela Jemena. Jug je dom Južnog prijelaznog vijeća, separatističkog tijela koje želi ponovno osamostaliti Južni Jemen. Nakon što su okružili Aden, postavila su se pitanja koliko bi Rusija mogla pomoći u ovom sukobu.
Samo tjedan dana prije tog događaja, jemenski zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova Abdul-Malik al-Mehlafi otputovao je u Moskvu tražeći ruski pritisak na Iran i zaustavljanje iranske potpore hutijevskim pobunjenicima i iransko uplitanje u unutarnje stvari Jemena. Ovaj neočekivan posjet naglašava moguć zaokret u ruskom gledanju na sukob u Jemenu. U 2016. godini, većina analitičara označilo je ruski stav proiranskim, te su gledali na Moskvu kao potporu šijitskih Hutijevskim borcima koji su u sukobu protiv vlade u Adenu koju podupiru Saudijci i UN. No, danas se ta pozicija mijenja prema više neutralnijem mogućem medijatoru.
Ruski novi pristup se možda pojasnio prošlog ljeta, kada je Moskva prihvatila novog jemenskog veleposlanika kojega je izabrao Hadi. Moskva je triput prije odbacila ambasadora iz Adena. Na višoj razini, novi rusko-jemenski odnosi također odražavaju rusko-saudijsko približavanje, što je okrunjeno posjetom saudijskog kralja Salmana Moskvi prošlog listopada. Nakon što je početkom prosinca ubijen bivši jemenski predsjednik Saleh, to je za Kremlj bio točka preokreta, kada se više ne može vjerovati Hutijevskoj strani u Jemenu.
Moskva je postepeno gradila svoju aktivnost u Jemenu najviše jer su ju međunarodni i regionalni akteri pritiskivali za osiguravanjem stalne vojne prisutnosti u strateškim vodama Crvenog mora i tjesnaca Bab el-Mandeb. Čak i daleke zemlje poput Kine i Japana imaju svoje vojne baze tamo, da se ne govori o Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim arapskim emiratima, Egiptu i Turskoj. Prema izvještajima iz 2016. godine, Saudijska Arabija gradi vojnu bazu u Džibutiju, a Sudan je Turskoj predao otok Suakin, dok su u Eritreji svoju vojnu prisutnost zasnovali Emirati i Egipat. Rusi, međutim, nisu otvorili svoju bazu. Moskva pokušava pratiti razvoj u Jemenu održavanjem kontakata sa svim zainteresiranim dionicima, osim s terorističkim skupinama. U Rusiji se ne odbacuje mogućnost većeg uključenja u mirovni proces u Jemenu, osobito stoga što je zadnji stvarni pokušaj mirovnih pregovora propao još 2016. godine u Kuvajtu.
Prethodno je Moskva temeljila svoja velika mirovna očekivanja na Salehu, kojega je Rusija smatrala voljnim na kompromis. Saleh je bio jedini političar koji je mogao pružati jamstva za praćenje mirovne misije predvođene Rusijom. Još 2016. godine postojale su rasprave da bi Rusija moga osnovati vojna postrojenja u poslijeratnom Jemenu. Ruski kontakti u povijesnom jemenskom glavnom gradu Sana'i također su vezani ponajviše za Salehove ljude, osobito iz njegove Stranke općeg narodnog kongresa. Postojali su i neki dodiri s Hutijima, ali na daleko nižim razinama i obujmu. Postojale su i ideje da Rusija pokuša intervenirati između bivšeg predsjednika i Hutija. Moskva je vjerojatno pokušala posredovati, a postoje naznake da su Rusi bili instrumentalni i u izravnom dodiru Saleha s predstavnicima Emirata i Saudijske Arabije.
Salehova smrt je izokrenula ruske računice i Moskva sada nema alternative do početka pregovora s Hadijevom administracijom i njegovim zaštitnicima u koaliciji na čijem je čelu Rijad. No, Rusija, Saudijci i Emirati su nastavili surađivati s nekim Salehovim nasljednicima. Ruski zamjenik vanjskih poslova Mihail Bogdanov susreo se 26. siječnja s Ahmedom Salehom, sinom ubijenog predsjednika. Ahmed Saleh je zapravo bio glavna poveznica u održavanju kontakata između Emirata i Hutija.
Moskva je snažno reagirala na ubojstvo Saleha. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je kako su Hutiji postali radikalizirani nakon pogibije bivšeg predsjednika, što komplicira stanje u Jemenu. Ovaj stav je ponovljen na posljednjoj zajedničkoj izjavi za tisak ruskog i jemenskog šefa diplomacije. Lavrov je nazvao Salehovo ubojstvo velikim zločinom koji je osmišljen za uništenje napora za mirnim rješenjem. Nakon ubojstva, Moskva je zatvorila svoje diplomatsko predstavništvo u Sana'i i premjestila svoje diplomate u Rijad, gdje već postoji druga ruska misija koja je u dodiru s Hadijem i koju vodi ruski veleposlanik u Jemenu. Stoga je ruska diplomatska prisutnost u Jemenu sada u suradnji s protuhutijevskim snagama.
Ne znači to, međutim, da će Rusija zatvoriti vrata dijalogu s Hutijima. Moskva je premjestila svoje diplomate u Rijad zbog sigurnosnih razloga, a ne zbog promjene svojih stavova prema Hutijima. Osim komentara o Salehu, Moskva nema negativne ili teške retorike protiv Hutija, nadajući se da će ih time ohrabriti na spremno prihvaćanje ruske medijatorske uloge ili barem ponovno započeti proces mirovnih pregovora. Samo time Hutijevski pokret može očuvati svoju poziciju u jemenskoj politici. Prema izjavama nekih njihovih predstavnika, sam pokret je zainteresiran za održavanje kontakata s Rusijom. Oni vide jedino Rusiju i Oman kao relevantne medijatore sposobne za prenošenje hutijevskih stavova njihovim protivnicima.
Što se tiče Irana, Hutijima više ne odgovara toliko pomoć Teherana. Mehlafi je čak spomenuo Iran kao glavni negativan čimbenik u jemenskom sukobu, ali je njegov zahtjev ruskom kolegi Lavrovu za pritisak nad Teheranom bio promašen. Jedino područje gdje je Mehlafi uspio prikazati ponešto uvjerljive dokaze da Iran doista surađuje na svim stranama s Hutijima jest proizvodnja balističkih projektila. No čak i ako je dobava ovih projektila došla od iranskih sastavnih dijelova (a zna se da su rakete sastavljene u Jemenu), ni to nije dovoljno da se izravno optuži Iran za masovno naoružavanje i poticanje sukoba u Jemenu. Uostalom, raketni napadi na saudijske mete najviše su prisutni kako bi se dobio PR učinak. Zaokretom prema Hadiju, međutim, Rusi šalju Hutijima znak kako je prozor mogućnosti otvoren samo u određeno vrijeme i kako njihova tvrdoglavost oko preduvjeta za nastavak mirovnih pregovora može završiti njihovom izolacijom i maknuti bilo koji biljeg legitimnosti s pokreta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
