Tijekom sastanka u Moskvi 11. siječnja, predsjednici Rusije, Armenije i Azerbajdžana razgovarali su o situaciji nakon prekida vatre u sukobu oko Nagorno-Karabaha (NK). Mirovne snage Ruske Federacije smještene u NK i dalje su jamac prestanka borbi. Dosadašnja praksa pomirenja u Rusiji razlikuje se od prakse mirovnih operacija UN-a i jača rusku vojnu poziciju u regiji. Izazov za nju bit će rastuće ambicije Turske na Južnom Kavkazu, kao i nedostatak dogovorenog statusa NK-a, što bi u budućnosti moglo dovesti do nastavka vojnih operacija na ovom teritoriju. Sporazumom između Azerbejdžana i Armenije, potpisanim pod pokroviteljstvom Rusije 9. studenoga 2020., okončana je 44-dnevna vojna operacija u NK-u i drugim područjima koja su Armenci zadržali izvan sporne regije. Nadzor nad provedbom sporazuma povjeren je ruskim mirovnim snagama raspoređenim na teritoriju NK i Lačinskom koridoru. Jezgru mirovnog kontingenta čine postrojbe 15. zasebne motorizirane brigade iz Središnjeg vojnog okruga s ukupno 1.960 vojnika. Njihov je zadatak očistiti područje, pomoći u povratku izbjeglica i nadzirati provedbu primirja od strane dionika u sukobu.
Cilj sporazuma o prekidu vatre bio je osigurati da Rusija zadrži svoj utjecaj na Južnom Kavkazu uvođenjem ruskih mirovnih snaga u NK. Rusija je tome težila gotovo 30 godina u suradnji sa Sjedinjenim Državama i Francuskom u okviru OESS-ove skupine iz Minska, ali nije uspjela iznuditi pristanak obje strane sukoba. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, tijekom prethodne eskalacije u NK-u 2016. godine, predložio je obnavljanje azerbajdžanske kontrole nad dijelom teritorija koje su zauzeli Armenci i uvođenje ruskih mirovnih snaga tamo. Tek je sada bilo moguće provesti ove prijedloge: po prvi put je Rusija rasporedila trupe na teritoriju NK, odnosno na međunarodno priznatom teritoriju Azerbajdžana. Uz to, kao rezultat vojnih operacija, Armenci su izgubili kontrolu nad velikim područjima i postali još ovisniji o ruskoj vojnoj pomoći. Istodobno, Rusija je postala jedini jamac sigurnosti Armenaca u NK-u, iako ruske vlasti nisu uspjele pregovarati o posebnom statusu za njih. Međutim, tijekom sastanka u Moskvi razgovaralo se o pitanjima transportnih ruta iz Rusije preko Azerbajdžana u Armeniju, što bi dodatno ojačalo položaj Rusije u regiji Južnog Kavkaza.
Istodobno, Rusija je dominirala pregovorima oko NK-a i marginalizirala preostale sudionike Minske skupine. Tijekom nedavne eskalacije, Francuska i Sjedinjene Države naznačile su da ih Rusija nije obavijestila o sporazumu o prekidu vatre. Niti su zemlje mogle vršiti pritisak na Azerbajdžan da se prestane boriti. Kao rezultat toga, pozvali su Armeniju i Azerbajdžan da provode sporazum o kojem je pregovarala Rusija. Drugi je cilj Rusije oslabiti azerbejdžansko-turski politički sa...
Cilj sporazuma o prekidu vatre bio je osigurati da Rusija zadrži svoj utjecaj na Južnom Kavkazu uvođenjem ruskih mirovnih snaga u NK. Rusija je tome težila gotovo 30 godina u suradnji sa Sjedinjenim Državama i Francuskom u okviru OESS-ove skupine iz Minska, ali nije uspjela iznuditi pristanak obje strane sukoba. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, tijekom prethodne eskalacije u NK-u 2016. godine, predložio je obnavljanje azerbajdžanske kontrole nad dijelom teritorija koje su zauzeli Armenci i uvođenje ruskih mirovnih snaga tamo. Tek je sada bilo moguće provesti ove prijedloge: po prvi put je Rusija rasporedila trupe na teritoriju NK, odnosno na međunarodno priznatom teritoriju Azerbajdžana. Uz to, kao rezultat vojnih operacija, Armenci su izgubili kontrolu nad velikim područjima i postali još ovisniji o ruskoj vojnoj pomoći. Istodobno, Rusija je postala jedini jamac sigurnosti Armenaca u NK-u, iako ruske vlasti nisu uspjele pregovarati o posebnom statusu za njih. Međutim, tijekom sastanka u Moskvi razgovaralo se o pitanjima transportnih ruta iz Rusije preko Azerbajdžana u Armeniju, što bi dodatno ojačalo položaj Rusije u regiji Južnog Kavkaza.
Istodobno, Rusija je dominirala pregovorima oko NK-a i marginalizirala preostale sudionike Minske skupine. Tijekom nedavne eskalacije, Francuska i Sjedinjene Države naznačile su da ih Rusija nije obavijestila o sporazumu o prekidu vatre. Niti su zemlje mogle vršiti pritisak na Azerbajdžan da se prestane boriti. Kao rezultat toga, pozvali su Armeniju i Azerbajdžan da provode sporazum o kojem je pregovarala Rusija. Drugi je cilj Rusije oslabiti azerbejdžansko-turski politički sa...
