U suvremenim međunarodnim političkim odnosima surova moć je postala izvanrednim alatom i posljednjim činom u vanjskopolitičkim odnosima. Većinom se odnosi na korištenje sile međunarodnih koalicija, ali ne i pojedinačnih međunarodnim aktera koji time zapravo krše međunarodno pravo i izravno prijete nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj sigurnosti. Umjesto nje koristi se tzv. "meka sila" (soft power) posebno u gospodarskim, sociokulturnim, institucionalnim i pravnim oblicima.
Svaka zemlja ima svoj način usmjeravanja meke sile, ali ruski predsjednik Vladimir Putin i politički vrh ruske države uključili su ideju meke sile u službenu vanjskopolitičku doktrinu 2013., te ju prepoznali kao najvažniju rusku vanjskopolitičku taktiku. S obzirom na novost ove taktike, ona nije u potpunosti zaživjela, kao što se moglo vidjeti u obliku korištenja sile u Gruziji 2008. i u Ukrajini 2014. i 2015. Velik dio proučavanja ruske meke strategije otpada na različite koncepte političke komunikacije, izgradnje ruskog imidža u svijetu, brendiranja politike i slično.
Kanali komunikacije prema ruskom bliskom susjedstvu posebno je značajno u tom smislu, jer se ovdje nastoji konsolidirati ruska moć prema zemljama u kojima živi mnogo Rusa ili koji su tradicionalno u ruskom kulturnom krugu. Stvara se tzv. Ruski svijet putem proruski orijentiranih zemalja unutar Zajednice nezavisnih država. Ali u ZND-u je ruska strategija okupljanja prijateljskih država bila usmjerena prema političkim elitama, a gruzijski, ukrajinski i kirgistanski slučajevi ustanaka pokazuje da je Kremlj zanemario javno mnijenje. Uz to, Rusija je imala lošu reputaciju u svijetu, gdje je smatrana agresivnom i nedemokratskom državom, što je posebno štetilo gospodarskim odnosima s Europom. Stoga je Putin, nakon svog reizbora 2012., pozvao ruske diplomate da promisle o upotrebi netradicionalnih instrumenata vanjske politike, među njima i politiku meke sile. Potom je meka sila postala dijelom novog Ruskog vanjskopolitičkog koncepta u veljači 2013.
Još je 2008. ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov komentirao da se povećava uloga meke sile, odnosno sposobnosti utjecaja na okruženje kroz civilizacijske, humanitarne, kulturne i vanjskopolitičke politike, kao i kroz druge oblike atrakcije prema određenoj državi. U novom konceptu iz 2013. naglašava se da je meka sila postala nezaobilaznom sastavnicom suvremene međunarodne politike, te da se radi o složenom nizu instrumenata za rješavanje vanjskopolitičkih zadataka kroz građansko društvo, informacije i tehnologiju, humanitarne metode, te alternative klasičnoj diplomaciji. Kremlj smatra da Rusija ima velike potencijale meke sile ali se ona većinom krivo koristi ili se ne koristi učinkovito. Često se pokušalo preuzeti strategije društava prijateljstva kakva su funkc...
Svaka zemlja ima svoj način usmjeravanja meke sile, ali ruski predsjednik Vladimir Putin i politički vrh ruske države uključili su ideju meke sile u službenu vanjskopolitičku doktrinu 2013., te ju prepoznali kao najvažniju rusku vanjskopolitičku taktiku. S obzirom na novost ove taktike, ona nije u potpunosti zaživjela, kao što se moglo vidjeti u obliku korištenja sile u Gruziji 2008. i u Ukrajini 2014. i 2015. Velik dio proučavanja ruske meke strategije otpada na različite koncepte političke komunikacije, izgradnje ruskog imidža u svijetu, brendiranja politike i slično.
Kanali komunikacije prema ruskom bliskom susjedstvu posebno je značajno u tom smislu, jer se ovdje nastoji konsolidirati ruska moć prema zemljama u kojima živi mnogo Rusa ili koji su tradicionalno u ruskom kulturnom krugu. Stvara se tzv. Ruski svijet putem proruski orijentiranih zemalja unutar Zajednice nezavisnih država. Ali u ZND-u je ruska strategija okupljanja prijateljskih država bila usmjerena prema političkim elitama, a gruzijski, ukrajinski i kirgistanski slučajevi ustanaka pokazuje da je Kremlj zanemario javno mnijenje. Uz to, Rusija je imala lošu reputaciju u svijetu, gdje je smatrana agresivnom i nedemokratskom državom, što je posebno štetilo gospodarskim odnosima s Europom. Stoga je Putin, nakon svog reizbora 2012., pozvao ruske diplomate da promisle o upotrebi netradicionalnih instrumenata vanjske politike, među njima i politiku meke sile. Potom je meka sila postala dijelom novog Ruskog vanjskopolitičkog koncepta u veljači 2013.
Još je 2008. ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov komentirao da se povećava uloga meke sile, odnosno sposobnosti utjecaja na okruženje kroz civilizacijske, humanitarne, kulturne i vanjskopolitičke politike, kao i kroz druge oblike atrakcije prema određenoj državi. U novom konceptu iz 2013. naglašava se da je meka sila postala nezaobilaznom sastavnicom suvremene međunarodne politike, te da se radi o složenom nizu instrumenata za rješavanje vanjskopolitičkih zadataka kroz građansko društvo, informacije i tehnologiju, humanitarne metode, te alternative klasičnoj diplomaciji. Kremlj smatra da Rusija ima velike potencijale meke sile ali se ona većinom krivo koristi ili se ne koristi učinkovito. Često se pokušalo preuzeti strategije društava prijateljstva kakva su funkc...
