Kada su u Rusiji u periodu između 2011. i 2013. periodično izbijali, primarno u Moskvi, relativno veliki anti-vladini, odnosno anti-Putin, prosvjedi, američka strana nije propustila angažirati se onoliko koliko je realno mogla, a to je uključivalo otvorenu podršku za anti-vladine skupine te intenzivno djelovanje nevladinih organizacija koje su, na ovaj ili onaj način, često vezane uz američku potporu.
Jay Carney, Obamin tajnik u Bijeloj kući, tada je istaknuo kako su anti-vladini prosvjedi u Rusiji "pozitivan znak" za demokraciju u toj zemlji. Izgledalo je kako tada SAD podupire svih koji su na bilo koji način digli glas protiv Vladimira Putina, osim možda jedino komunista jer to bi, čak i za SAD koji je inače spreman podržati sve i svašta, bilo malo previše.
Moskva je, očekivano, bila gnjevna i tvrdili su kako im Washington nastoji isplesti tzv. narančastu revoluciju u njihovoj kući. No, osim gnjevnih reakcija nisu mogli puno učiniti. Dakako, mogli su prosvjednike rastjerati silom, a sve njima nepodobne ne-vladine organizacije izbaciti iz zemlje. Nešto od toga su i napravili, ali nisu išli predaleko. Zašto? Djelomično zato što se od njih i očekivalo da reagiraju žestoko i brutalno, a to bi onda Putinu možda osiguralo sudbinu Janukoviča.
Rusko vodstvo odlučilo se ipak za dužu taktiku čekanja da se prosvjedi "ispušu" i to im je upalilo. Naravno, nemoguće je tvrditi da je ruska vlast u posve "čista", kako ona formalna, tako i ona iz sjene. Nije tajna da opozicijski lideri nestaju i to su vjerojatno poruke da vlasti mogu biti itekako opasne, ako hoće, ali neće svoj potencijal za brutalnost koristiti bezumno na način da ih to na kraju košta preskupo.
No, postoji još jedan razlog zašto Rusija mora biti oprezna, naročito kada kreće u progon njima nepodobnih pro-zapadnih organizacija. Taj razlog je ekonomija. Kako ekonomija? Jednostavno, ako Rusija želi i dalje poslovati sa Zapadom onda će morati, bar djelomično, igrati i po pravilima Zapada. Zašto? Zato jer Zapadni kapital to očekuje, to mu je, na neki način, sigurnost da njihova ulaganja neće propasti ili, još gore, završiti nacionalizirana od strane države u koju ulažu.
Neki će reći da to nema previše smisla jer Zapad odlično posluje s režimima kod kojih nema ni demokracije, a kamoli prostora za pro-Zapadne ne-vladine organizacije. Da, to je točno, ali upitajmo se kako Zapad posluje s ovim zemljama? Posluje na način da od tih zemalja kupuje resurse, bilo naftu, plin ili nešto treće, ali ostale ekonomske grane nisu dobro razvijene. Od istih režima (Saudijska Arabija je odličan primjer) svoj novac pak ponovno dobivaju nazad tako da im prodaju ogromne količine oružja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.