Nije tajna da unatoč sve većoj eskalaciji napetosti na istoku Europe mnogi ovu situaciju i dalje percipiraju kao krizu koja će se ipak riješiti kroz daljnje pregovore ili će se pak napetosti s vremenom smiriti. Iako neki iznimno često spominju "rusku agresiju" ipak se percipira da stvarni sukob između Rusije i Ukrajine nije nešto što je izgledno. A ruska vojska na ukrajinskoj granici? Tu se pak pretpostavlja da je riječ o ruskom vršenju pritiska na SAD i NATO kako bi ovi eventualni prihvatili bar nešto od ruskih sigurnosnih zahtjeva.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je danas zapadne medije da ne dižu paniku i da ne prikazuju ovu situaciju na način kao da je invazija već krenula. Štoviše, Zelenski tvrdi kako se u zadnje vrijeme ništa značajno nije promijenilo te kako šansa za ruskom invazijom nije veća nego ranije.
Svakako je pohvalno da ukrajinski predsjednik radi na smirivanju napetosti, ali u isto vrijeme ne možemo ignorirati i potencijalno najopasniji scenarij. Što ako rat ipak izbije? Što će biti s Europom? Sa svijetom?
Ovo je poprilično nepredvidljiva situacija i koliko god to bilo neugodno bit će potrebno pričati i o mogućnosti da se sukob od rusko-ukrajinskog brzo može rasplamsati i u još veći rat na prostoru Europe. Jasno, činjenica da Ukrajina ipak nije NATO članica - iako je izrazila želju da želi postati (i to čim prije) - znači da NATO neće automatizmom ući u ovaj rat, ali teško je predvidjeti gdje rat ide dalje. Može li uvlačenje u rat izbjeći jedna Bjelorusija koju se već sada percipira kao jedan od frontova? A Poljska i Baltik? Hoće li ih zaštititi to što su NATO članice? Do sad već znamo da su ratovi velik broj nijansi sive broje, a ne crno-bijeli konflikti. Primjerice, vidjeli smo kako su i Poljska i baltičke zemlje pokušale nedavno prikazati nagli ulazak ilegalnih migranata iz Bjelorusije kao "čin agresije", ali im nitko nije baš previše priskočio u pomoć.
Čak i američki predsjednik Joe Biden nedavno je izjavio kako se ne može očekivati maksimalna reakcija, recimo u vidu sankcija protiv Rusije, ako se Moskva odluči samo na "mali upad", recimo nešto kao cyber-napad na Ukrajinu. Drugim riječima, Rusija u slučaju rata neće dati izravan povod za eskalacijom koja bi vodila u rat globalnih razmjera. Ali isto vrijedi i za drugu stranu. SAD, Britanija i druge sile koje su spremne podržati Ukrajinu neće to učiniti na nekakav maksimalno direktan način, već kroz suptilnije kanale koji neće Rusiji dati slobodne ruke da pokreće prevelike odmazde.
Jasno, naivno je vjerovati da sukobljene strane mogu vječno balansirati na granici između male i velike eskalacije. U takvim iluzijama su živjeli neki i prije izbijanja Prvog i Drugog svjetskog rata.
U tom smislu najbolje bi bilo da je ukrajinski predsjednik Zelenski u pravu, da su sve priče o ratu, kako on to kaže, pretjerane. Ipak, pogledajmo što bi bilo ako nisu.
Ovo je bez sumnje najveća kriza u Europi još od 80-ih godina. I nije to neka specifična kriza koja je eskalirala oko nekog pitanja pa da bi se ista mogla brzo de-eskalirati kroz pronalazak rješenja za taj spor. Ovo čemu svjedočimo je zapravo kulminacija degradacije rusko-američkih odnosa koji se već godinama pogoršavaju.
Stručnjaci dugo vremena upozoravaju kako je beskonačno srozavanje odnosa između Rusije i SAD-a nemoguće jer će prije ili kasnije taj sraz doći do točke pucanja, a tada je oružani sukob vrlo moguć.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
