Alkohol i alkoholizam uvijek su bili problem koji je pogađao rusko društvo. Ispijanje alkohola u Rusiji je prihvatljiv obrazac ponašanja odnosno društveno je prihvatljivo. No, pretjerana konzumacija alkohola ima negativno djelovanje na zdravstveno, ekonomsko, političko i društveno stanje nacije. Alkoholizam posljedično rezultira lošim zdravljem i preranom smrću, loše djeluje na produktivnost rada, razara obitelji, dovodi do nasilja, suicida, ubojstava i sl., ali i do političke nestabilnosti. No, paradoks je da su ruski vladari tijekom povijesti ne samo tolerirali korištenje alkoholnih proizvoda već ih i poticali kako bi punili državnu blagajnu.
Posljednjih godina, prema izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije, svaki peti građanin Ruske Federacije umre zbog razloga povezanih s konzumacijom alkohola. Prema članku 'AA i alkoholizam u Rusiji', godine 2000. Patricia Critchlow je procijenila da je 20 milijuna ruskih građana ovisno o alkoholu, tj. da su alkoholičari (Rusija ima oko 144 milijuna stanovnika). No u zadnjih desetak godina ruske vlasti provode zakone i mjere koji rezultiraju značajnim pomacima u borbi protiv pretjerane konzumacije alkohola. Sve je manje alkoholičara, nacija je zdravija, sretnija i duže živi.
Alkohol i alkoholizam predstavljaju stalnu crtu koja se iznova proteže kroz rusku svakodnevicu od carističkih vremena, preko sovjetskog doba do vremena suvremene Rusije. Slikovito izražavajući se, prosječan alkoholičar u Rusiji mogao bi se opisati slikom u kojoj sjedi na klupi u parku ili na stepenicama željezničke postaje. U jednoj ruci drži cigaretu, a u drugoj drži bocu nekog pića i dok ga ispija razmišlja gdje će kupiti sljedeće piće i hoće li si ga moći priuštiti.
Kroz povijest ruske vlasti većinom su pokušale nešto učiniti kako bi dovele do otriježnjenja nacije, ali nisu imale prevelikih uspjeha. Nakon antialkoholnih kampanja najčešće je uslijedilo još veće konzumiranje alkohola. No, problem je što su vlasti u Kremlju često bile toliko ovisne o prihodima od alkohola da je ta ovisnost sprječavala vlasti da poduzmu učinkovite mjere protiv ruskog poroka nad svim porocima. Npr. Ivan Grozni je nagovarao svoje podređene da popiju zadnju kopjejku (stoti dio rublja) u državnim kavanama kako bi na taj način napunili carev proračun.
Još davne 988. godine princ Vladimir je preobratio svoj narod na kršćanstvo dijelom radi toga jer kršćanstvo za razliku od nekih drugih religija ne zabranjuje konzumaciju alkohola. Prema legendi, redovnici u manastiru Čudov u Kremlju su bili prvi koji su stavili svoje usne na bocu votke u kasnom 15. stoljeću. 1223. kad je ruska vojska doživjela užasan poraz protiv nadirućih Mongola to je bilo dijelom zato što su Rusi na bojište izišli pijani. 1540-ih godina Ivan Grozni uspostavio je kabake, mjesta gdje su se alkoholna pića proizvodila i prodavala. A stotinu godina kasnije takva mjesta su preuzela monopol nad alkoholom u državi. 1648. izbila je pobuna protiv kavana jer je trećina ruskih muškaraca imala dugove prema istima. Petar Veliki je donio dekret prema kojem supruge zemljoradnika trebaju biti bičevane ako se usude izvlačiti svoje muževe iz kafića prije nego što to oni sami odluče. Također, Petar Veliki je dopustio radnicima koji su se zadužili da ne idu u zatvor već da svoj dug otplate tako da služe 25 godina u vojsci. Do 1850. prodaja votke činila je skoro polovicu poreza koje bi prikupilo Rusko Carstvo.
U novije vrijeme, nakon Oktobarske revolucije 1917. Lenjin je zabranio votku. No, nakon njegove smrti Staljin je ponovo odobrio konzumaciju votke kako bi Sovjetski Savez prikupio financijska sredstva za početak industrijalizacije zemlje. Do 1970-ih prihodi od alkohola činili su trećinu vladinih prihoda. Jedna studija je utvrdila da se konzumacija alkohola više nego udvostručila između 1955. i 1979. na 15.2 litre po osobi. Sovjetske vlasti su koristile jeftini alkohol kao političko sredstvo kako bi odvratile narod od političkog nezadovoljstva i disidentstva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
