U Egiptu iz dana u dan raste militantnost tamošnjih radnika. Diljem države održavaju se masovni štrajkovi i prosvjedi unatoč činjenici da je aktualna vojna hunta još u travnju zabranila sve štrajkove jer "štete državnoj ekonomiji".
Ovo su važni i relevantni događaji vezani uz egipatsku revoluciju. Ipak, većina medija do sada se ponajviše fokusirala na trivijalne detalje kao što su protjerivanje izraelskog ambasadora, posjete poznatih Tahrir trgu itd.
Činjenica je da vojna hunta koja trenutačno drži apsolutnu vlast nad Egiptom nastoji svim silama državu vratiti u "Mubarak vrijeme".
Radnici okupiraju tvornice
Vrsta vijesti koju svi mediji povezani sa vladajućim strukturama ignoriraju već punih 100 godina je okupacija radnih mjesta od strane radnika.
Upravo to se događa ovih dana u Egiptu.
Jedan od posljednjih uspješnih primjera je okupacija tekstilnih tvornica kompanije "Misr" od strane 22,000 radnika. Radnici su kolektivno zauzeli tvornice i izborili sve zahtjeve (povećanje plaće, hrane itd.)
Uspjeh tekstilnih radnika stvorio je domino efekt koji se širi zemljom. Brojne okupacije tvornica trenutačno se odvijaju u Suez regiji.
Radnici traže potpuno napuštanje svih ekonomskih politika uvedenih prošlih 10 godina. Kao i u mnogim drugim djelovima svijeta i u Egiptu je industrija i proizvodnja sistematski uništavana kroz privatizaciju i neoliberalne političke odluke.
Radnici traže prekid privatizacije i re-nacionalizaciju proizvodnih pogona u cijeloj zemlji.
"Svi radnici u Egiptu od Aswan do Aleksandrije su potplaćeni. Dali smo ovoj vlasti rok od 7 mjeseci da se stanje popravi. Vidjeli smo malo i ništa od obećanih reformi. Nalazimo se pred točkom ključanja."Sredinom prošlog mjeseca radnici u rafinerijama šećera u gradu Luxor optužili su kompaniju za klijentelizam prema SAD-u i Izrael-u i založili se za "otvoreni štrajk sve do pada režima".
Masovni štrajk nastavnika
Po prvi puta nakon revolucije 1951. u štrajk su stupili učitelji i nastavnici. Njihov nezavisni sindikat poziva na potpuni prestanak rada dok se ne zadovolje određeni uvjeti. Između ostaloga traže da minimalna plaća bude 148 Eura i odlazak aktualnog ministra obrazovanja Ahmed Gamal El-Din Moussa-e.
Isto ministarstvo krenulo je u direktan propagandni rat izjavivši kako je samo 0,6% učitelja, od gotovo milijun u zemlji, stupilo u štrajk.
Te tvrdnje pobili su nezavisni izvori koji su brojku stavili na 75%.
Glavni štrajkolomci u ovom slučaju su članovi skupine "Muslimanska braća". Oni su najglasniji u pozivanju na prekid štrajka. Skupinu se već neko vrijeme optužuje da blisko surađuje sa vojnom huntom kako bi spriječili radničke prosvjede.
Prava egipatska revolucija tek dolazi
Odlaskom predsjednika Mubaraka jako malo toga se zaista i promjenilo. Sa pozicije vlasti maknuta je tek jedna osoba, ostalo ih je još stotine.
Politička i ekonomska elita iz Mubarakovog režima nije nigdje otišla. Ta elita sada se grčevito bori da ostane na svom položaju moći i napravit će sve kako bi izbjegli Mubarakovu sudbinu.
Radnicima u Egiptu se poručuje kako su dobili ono što su tražili, Mubarak je povijest - sada se vratite na posao i nastavite raditi u neljudskim uvjetima dok mi popunimo vakum moći.
Novinar i aktivist lista Daily News Egypt, Hossam El-Hamalawy rekao je: "Ovi radnici se ne bore samo za povećanje plaća - kako ih mediji žele prikazati - oni se sada direktno obračunavaju s korupcijom i ekonomsku borbu pretvaraju u političku."
Vojna hunta čiji vrh čine generali obrazovani u SAD-u je ponovno uvela tzv. "izvanredne" zakone - pokazatelj da osjećaju strah od vlastitog naroda.
Izvanredne mjere nisu spasile Mubaraka, teško da će pomoći i njima.
Brojna intelektualna "elita" je govorila radnicima kako nisu sposobni napraviti ništa i kako bi se trebali boriti putem "demokratskog" predstavnika. Kada je pobuna počela početkom godine mnogi potencijalni predstavnici su se i nudili, ali nitko nije uspio zadobiti povjerenje radnika.
"Krnju" egipatsku revoluciju od ovog proljeća se glorificira na zapadu, isključivo zbog razloga što ista zapravo to i nije. Investitori za zapada nastavljaju svoj posao kao i ranije. Jedina razlika je što se ugovori sada direktno potpisuju s vojnim vrhom, a ne s ostarjelim i dotrajalim predsjednikom.
Konačna revolucija u Egiptu jako je blizu. Klasna svijest je na najvišoj razini i nema sumnje kako radnici neće odustati i stati ovdje. U ovoj borbi neće imati 24/7 podršku medija kao što je Al Jazeera i brojni drugi, ali pobjeda je u njihovim rukama. Nemaju previše za izgubiti, borba je sada jedino što im preostaje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
