Džabhat al-Nusra, selafistički teroristički pokret povezan s Al Kaidom, objavio je 28. srpnja da je prekinula gotovo sve veze s Al Kaidom, te je promijenila svoje ime u Džabhat Fatah al-Šam (Osvajanje sirijskog fronta). Neočekivano, Al Kaida je pozdravila ovaj čin, smatrajući da je evolucija obje organizacije u interesu međunarodne strategije selafističkih ratnika, a posebno u okviru lokalnih sirijskih razvoja događaja. Time je Al Kaida namjerno učinila medvjeđu uslugu Džabhat al Nusri jer se propituje koliko je razdvajanje doista prekinulo složene i duboke ideološke, povijesne i osobne poveznice.
Al-Nusra je ispočetka dobivala zapovjedi istovremeno iz središnjeg vodstva al-Kaide, kao i al-Kaide u Iraku. Nakon što se al-Zavahiri javno odrekao ISIL-a, koji se potom pretvorio u Daeš, al-Nusra je ostala jedinom službenom podružnicom al-Kaide u Siriji. Odnosi s Daešom su ambivalentni. Prekinuti su nakon što je vođa Daeša Abu Bakr al-Bagdadi objavio da je al-Nusra dio Islamske države Iraka i da oni smatraju al-Nusru dijelom svoje organizacije, iako nisu nikoga pitali za mišljenje unutar same al-Nusre. Vodstvo al-Nusre je krajem 2013. obznanilo da je nezavisno tijelo al-Kaide i vjerno Zavahiriju, te da nije došlo do sjedinjenja s iračkom podružnicom.
U srpnju se svijetu obratio Abu Mohamed al-Golani, vođa Džabhat al-Nusre, koji je najavio potpuni prekid svih operacija pod tim imenom, te naglasio da nova organizacija nema afilijaciju prema niti jednom vanjskom entitetu. Nakon toga je čelnik Al-Kaide Ajman al-Zavahiri rekao da je bratstvo islama jače nego međunarodne poveznice, dok je njegov zamjenik Ahmed Hasan Abu al-Hajr rekao da vodstvo Džahat al-Nusre odlazi za svojim načinom zaštite islama, muslimana i džihada. Malo poznati al-Golani je svoju izjavu dao obučen u vojnu odoru poput one Osame bin Ladena, a koristio je i njegove poštapalice i arapske izraze. Uz to, njegovu odluku su pozdravili Abu Muhamad al-Magdisi i Abu Katada, utjecajni jordanski selafistički klerici, bliski al-Kaidi. Među podupirateljima ovog poteza su i klerik Džajš al-Fataha, saudijski šejh Abdalah al-Muhajsini, te Abu Hamza Hamavi, čelnik Adžnad al-Šama te druge sirijske organizacije kao što je Ahrar al-Šam.
Ove potvrde i pohvale važan su izraz legitimiteta i prihvaćanja legalne pozicije nove organizacije u tradicionalnom islamskom sustavu. Ujedno su u snažnoj oprečnosti prema nedostatku klerikalne i džihadističke podrške Daešu, zbog čega je ova teroristička organizacija prema svim islamskim načelima iz doba selafa (tri prve generacije muslimana) nelegitimna sila, koja nema pravo pozivati se na islamsko ime. Daeš nema niti jednog jedinog klerika u svojim redovima. Kod Al-Kaide ta je situacija ponešto drugačija.
Potez odvajanja al-Kaida smatra taktičkim potezom zbog međunarodnog pritiska. Pojava američko-ruskog dogovora oko završetka rata u Siriji, koliko god on krhak bio, izravna je prijetnja skupinama poput Džabhat al-Nusre. Postoji i teza pojačane sirijanizacije Džabhat al-Nusre, u kojoj su Sirijci nadvladali iračke i druge arapske članove organizacije, te se pokušali odmaknuti od al-Kaide. Navodno mnogi Sirijci unutar skupine ne dijele ideologiju al-Kaide, ali su se priklonili toj organizaciji zbog moći koju projicira. Među sunitima Sirije, Džabhat al-Nusra je gubila popularnost, te se brzinski rebrendirala i pokrenula se u ofenzivi pobunjenika na Alep.
Al-Nusra je jedna od najbolje opremljenih pobunjeničkih skupina u Siriji. Velik dio njezinih resursa dolazi od stranih donatora, ali je potom reorijentirala svoje financijske izvore prema održavanju kontrole naftnih polja u Siriji i generiranog prihoda od krijumčarenja nafte. Nakon Daeša, al-Nusra ima najviše stranih ratnika među pobunjeničkim skupinama u sirijskom građanskom ratu. Većinom dolaze iz bliskoistočnih zemalja, ali također iz Čečenije, europskih država, čak iz Australije i Sjedinjenih Američkih Država.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.