Ako je Donald Trump onakav kakav tvrdi da jest, onda nipošto nije lako biti Donald Trump. No, reviziju odgovora na pitanje tko je zaista Donald Trump upravo intenzivno traži i njegova lojalna baza bez koje ne bi sad sjedio u Ovalnom uredu. Jer oni nisu bili samo njegovi glasači, oni su bili najučinkovitiji aktiviste njegove kampanje, oni besplatni, koji rade vjerujući u viši cilj toga što rade.
Jasno, već je bezbroj puta viđeno da izabrani političar među prvima razočara upravo svoju bazu jer kreće u dodvoravanje onim skupinama koje ga nisu inicijalno toliko snažno podržale. Trump nije iznimka i znalo se da neće biti iznimka jer je u prvom mandatu Washington "ostavio u močvari". Ipak, stvari nisu jednostavne i ako je jedan parametar bio ključan da se baza ponovno "prikopča" na Trumpovu pobjedu onda je to percepcija njegovog izolacionizma.
Nema sumnje da bi američki izolacionizam bio popriličan melem za dobar dio svijeta, uključujući i one koji se smatraju lojalnim američkim saveznicima. No, kad govorimo o Trumpovoj bazi njihovi su argumenti ipak specifičniji i tiču ih se snažnije. Za njih je to ipak lokalno pitanje. Uvjereni su, s razlogom, da Amerika kao nacija srlja u katastrofu upravo zbog svoje vanjskopolitičke i najčešće hegemonističke agende. To je jedna vrlo velika tema koja se dotiče nacionalizma, pitanja naizgled beskonačnog štampanja dolara (što ruši vrijednost onih u džepu), ali i iskrene zabrinutosti da će Amerika, ako se ponaša kao imperij, skončati kao i svi drugi imperiji - raspadnuta.
Da ne bi bilo iluzija, ono što Trumpovu bazu čini toliko energično antagonističnom prema novim vojnim intervencijama i ratovima nije (nažalost) nikakav pacifizam ili neka naročita briga za fond mrtvih i stradalih koji iz takvih poteza proizlazi. Tu se primarno radi o želji da se ta "energija" (angažman, novac...) usmjeri prema Americi unutra, da se zemlja podigne iz relativno jadnog stanja u kojem se nalazi. Ta baza vrlo jasno shvaća korelaciju između opstanka nacije i strašnih scena maksimalne sirotinje i beskućnika koji se gomilaju po gradovima, da ni ne spominjemo novu pošast narkomanije uzrokovane jeftinim i smrtonosnim fentanilom.
Ponekad će se naći netko s dovoljno visokom razinom shvaćanja globalnih gibanja da razumije kako američki "neprijatelji" postoje zbog američkog djelovanja. No, većina Trumpove izolacionističke baze neće ići tako daleko. Zapravo ih previše ni ne zanimaju kompleksnosti zbog kojih svijet jest takav kakav jest. Ali zato jako dobro znaju što žele - da predsjednik koji je izabran pod parolom "Amerika na prvom mjestu" takav i ostane. U praktičnom i vrlo aktualnom smislu to znači da ne ulazi u rat protiv Irana, a naročito ne po nalogu druge vlasti (izraelske).
I baza je vrlo konzistentna, ali pitanje je koliko je snažna. Tu bazu i dalje predvode ljudi koje je mainstream odgurnuo ili totalno izopćio, ljudi kao što su Tucker Carlson ili pak, na krajnjoj strani izopćenja, Alex Jones. Cijeli taj spektar sad žestoko diže glas protiv sukoba s Iranom i - mora se priznati - čak i protiv čovjeka kojeg su pomogli instalirati u Bijelu kuću.
Ako Trump ipak napadne Iran - što je u ovom trenutku vrlo izgledno - mnogi će reći kako je cijela baza bila krajnje naivna, zajedno s milijunima diljem svijeta koji su pomno pratili izbore u Americi i navijali za Trumpovu pobjedu. No, pitanje je koliko je to argumentirana kritika, a koliko osjećaj satisfakcije kod onih koji su od samog početka (još prije deset godina) bili izrazito anti-Trump nastrojeni. Nije teško biti anti-Trump, zaista nije. Donald je hodajuća kontroverza koja povrh toga misli da je iznimno domišljat zbog "taktike" mijenjanja vlastitih stavova, ponekad i iz dana u dan. Ali ono što mnogi u "nikad Trump" kampu ne shvaćaju je da su ovog čovjeka gorljivo podržavali i ljudi koji se inače protive skoro svemu što zastupa, kako u političkom tako i u osobnom smislu. Zašto su ga onda podržali? Jer Trump je, koliko god slaba i mala, ipak bio jedina šansa da se američki intervencionizam zauzda.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
