Uvod
Glazba je bila važan dio ljudskog društva kroz čitavu povijest. U svim vremenskim razdobljima ljudi su stvarali i slušali različitu glazbu te se i do dan-danas to nije promijenilo, a vjerojatno nikad ni neće. Ono što glazbu čini povezanu s ekonomijom je njena okrenutost tržištu, a to ćemo objasniti na jednom primjeru.
Svi mi ili volimo slušati ili volimo stvarati glazbu. Da bi netko mogao stvarati glazbu mora biti obučen za to, a to znanje stječe se ili u različitim glazbenim školama ili na privatnim satima. Glazbu koju izvodi neki amater skladao je netko drugi, a instrumente koje koristi proizvela je neka određena industrija. Kada mi uživamo u nečijoj glazbenoj izvedbi, obično su te izvedbe organizirane od strane crkve ili neke koncertne organizacije koje zapošljavaju profesionalne glazbenike. U najnovije vrijeme glazba se vrlo brzo širi internetom. Iz ovog primjera vidimo da u proizvodnji glazbe sudjeluju mnoge institucije, organizacije i industrije što onda glazbu dovodi u vezu s ekonomijom.
U Sjedinjenim Američkim Državama, kao najbogatijoj zemlji svijeta, 1998. godine bilo je 183 000 ljudi koji su bili zaposleni kao glazbenici i/ili skladatelji. U 1996. godini prodaja glazbenih snimaka dosegla je vrtoglavih 12,5 milijardi $, a prodaja instrumenata 1,17 milijardi. Glazbeni izdavači u 1997. godini imali su prodaju od 1,36 milijardi $. Od otprilike 350 glazbenih orkestara u SAD-u, njih 45, od 2001. do 2002. godine, imalo je zajednički budžet od 1,14 milijardi $, a sama Metropolitan Opera u New Yorku, 2003. godine imala je budžet od 197 milijuna dolara.
U ovom tekstu pozabavit ćemo se evolucijom glazbe od davnina pa do današnjeg vremena. Prikazat ćemo tko je sve tijekom povijesti stvarao glazbu i uzdržavao glazbenike te kada se glazba okrenula tržištu i kada su glazbenici postali honorarci. Pozabavit ćemo se i nacionalnim razlikama u glazbi te kako i zašto je došlo do popularizacije glazbene kulture.
Evolucija dvorana za izvođenje glazbe
Tržište je od davnina imalo vrlo važnu ulogu u ponudi i potražnji glazbe. Dvije opere Richarda Wagnera bave se alternativnim načinima u kojima je i bila organizirana glazbena aktivnost u Srednjem vijeku u Europi. Po jednom modelu, trubaduri su 'tumarali' od grada do grada te su bili svagdje dobrodošli i plaćeni za svoje usluge.
Tannhäuser jedan je od poznatijih njemačkih trubadura (minezingera) koji su se okupljali u dvorcu Wartburg blizu grada Eisenacha (kasnije utočište Martina Luthera i mjesto rođenja Johanna Sebastiana Bacha). Grof Duke Hermann von Thüringen tamo je organizirao natjecanja za najbolje trubadure. Prema legendi glavna nagrada bila je ruka grofove kćeri, a što je stvarno bilo glavna nagrada ostalo je nepoznato, ali se pretpostavlja da je bila vrlo velika. U Wagnerovom Meistersinger von Nürnberg parodira se društvo amaterskog pjevanja i cehova koji su se raširili u njemačkim gradovima u Srednjem vijeku. Postojala su stroga pravila koja su propisivala u kojem obliku pjesme mogu biti ispjevane, a u natjecanjima nagradu je dobivao onaj član ceha koji je tijekom pjevanja počinio najmanje pogrešaka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.