Otkako je krenula ruska invazija na Ukrajinu krenule su i europske sankcije, no svima je jasno da one glavne još nisu pokretane. Dakako, riječ je o uvozu ruskog plina. Dosadašnje sankcije svakako imaju posljedice, iako su neke posve beznačajne (zabrana ulaska ruskim visokim dužnosnicima u pojedine zemlje - kao da bi imali namjeru u ovom trenutku ići u iste). Ali prekid kupovanja ruskog plina, to bi bio zaista veliki potez bez presedana...
U više navrata smo govorili o tome koliko je to uopće izvedivo i generalni zaključak je uvijek isti - izvedivo je, ali posljedice po obje strane bile bi jako velike. Europa bi se jednostavno morala žrtvovati u tom slučaju, a potpora za takav potez, od strane javnosti, može postojati dok se isti direktno ne manifestrira na opću kvalitetu života i stvori gospodarsku oluju na prostoru kontinenta.
Jasno, u konačnici neće se prekidati uvoz ruskog plina putem kakvog referenduma. To je nešto što će odlučiti politika, svidjelo se to narodu ili ne. Po tom pitanju definitivno u Europi postoje dvije struje, jedna koja se takvom potezu opire (ne nužno iz političkih razloga, već striktno ekonomskih) te druga koja ne mari toliko na ekonomske posljedice i želi prije svega političke rezultate. Koliko je ovoj drugoj struji stalo do ukrajinskoj naroda i same Ukrajine, to je već diskutabilno. Može se zaključiti da veći ogranak te struje primarno vidi ovaj trenutak kao idealan za raskidanje odnosa s Rusijom, a eventualno i zadavanje velikog udarca Rusiji (pod uvjetom da ona ne bude u stanju naći alternativne kupce za svoje energente, što nipošto neće biti lako, ali zato Moskva ovih dana intenzivno vodi razgovore sa zemljama kao što su Indija i Kina...).
U konkretnom smislu - bi li zaustavljanje kupovanja ruskog plina natjeralo Rusiju da prekine svoj napad na Ukrajinu? Teško je reći, a neki će reći da možda "vrijedi probati". Svakako se stvara takav narativ, a ovih dana stasala je jedna nova, pomalo zanimljiva (iako uznemirujuća situacija). Stvara se dojam kako se samo "čeka" na neki idući veliki ruski prijestup pa da bi se krenulo i u taj završni rez.
Danima se tako vrlo intenzivno spominjala mogućnost korištenja kemijskog oružja od strane Rusije. Medijski izvori predstavljali su tu mogućnost kao da će se dogoditi svakog trenutka. I u toj buci spekulacija o uporabi takvog oružja profilirao se jedan novi stav - ako Rusija to učini onda ćemo definitivno prestati kupovati ruski plin.
Malo je reći da je ovo poprilično čudna, da ne kažemo licemjerna izjava. Po toj logici bi Rusija mogla ravnati jedan po jedan ukrajinski grad, ali dok to čini "konvencionalno", posezanja za "završnim rezom" neće biti? To je uočio i ukrajinski predsjednik Zelenski koji je u jednom od svojih obraćanja kritizirao EU.
No, može se situacija gledati i na ovaj način. Spomenuli smo dvije struje u Europi, struju otpora i struju koja želi završni rez. Drugoj struji bi kemijski napad, recimo to tako, "dobro došao", jer bi mogli na taj način izbiti argumente ovoj prvoj (iako isti, ako govorimo samo o ekonomiji, i dalje stoje) i pokrenuti svoj plan. Ne treba posebno ni isticati zašto je ovo tako opasno jer kad god imamo situacije gdje se nešto "čeka da se dogodi", onda se to zna i dogoditi (a jako je puno načina da se u ratu natjera nešto "da se dogodi").
Srećom zadnjih dana o kemijskom oružju se više ne piše takvim intenzitetom. Amplituda tog neugodnog "samoispunjavajućeg proročanstva" je splasnula.
Ali tko kaže da kemijsko oružje mora biti okidač? Može biti i nešto drugo, potrebno je samo da bude dovoljno šokantno i eksplicitno. Danas smo to pak možda i dobili. Od rano jutros po mnogim stranim medijima mogu se vidjeti scene mrtvih ljudi po ulicama Buče, predgrađa Kijeva. Ukrajinska strana tvrdi kako je ruska vojska počinila veliki masakr nad civilima pred povlačenje ovog tjedna.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
