Iako se u ljevičarskim krugovima Sirija često pogrešno percipira kao socijalistička država (zasnovana na arapskom Baath socijalizmu, a ne na marksizmu), današnja Sirija je po svom gospodarskom uređenju mnogo bliža Kini nego idealima arapskog socijalizma. Država još uvijek kontrolira značajan dio gospodarstva i može se smatrati najbitnijim individualnim gospodarskim akterom, ali tijekom zadnjih par desetljeća uloga privatnih poduzetnika je značajno porasla.
Danas većinu sektora gospodarstva ključnih za razvoj Sirije kontroliraju privatni poduzetnici koji su došli do izražaja tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća. U tom periodu je došlo do sve veće liberalizacije sirijskog gospodarstva i otvaranja zemlje stranim investitorima i korporacijama. Sve veći prodor privatnog kapitala u Siriji će iskoristiti nova klasa sirijskih poduzetnika, koja će svoj uspjeh dugovati dobrim odnosima sa sirijskim režimom.
Kao i u Kini, dominacija stranke Baath nad svim državnim institucijama je za posljedicu imala razvoj gospodarske elite koja će svoju poziciju steći zahvaljujući pokroviteljstvu vladajuće stranke u zemlji. Ipak, zbog specifične prirode sirijskog režima i sustava koji je uspostavio Hafez el-Asad, u Siriji će najviše profitirati oni koji su imali rodbinske veze s obitelji Asad tijekom liberalizacije 90-ih godina.
U početku, liberalizacija je bila spora i svodila se isključivo na izdavanje strogo kontroliranih koncesija za uvoz raznih vrsta robe za kojima je postojala potražnja na sirijskom tržištu. Prije stvaranja legalnih kompanija za uvoz i prodaju strane robe ona je donošena u Siriju posredstvom krijumčara, najčešće iz susjednog Libanona. Popuštanje državne kontrole nad uvozom proizvoda, naročito luksuznih, je omogućilo masivno bogaćenje onih individua koje su bile uključene u njihov uvoz i prodaju na sirijskom tržištu.
Jedna od obitelji koja će najviše prosperirati tijekom gospodarske liberalizacije bit će obitelj Makhlouf. Alavitska obitelj, kao i Assadovi, Makhlouf su pripadnici Haddadin plemena, koje ima značajnu ulogu u sigurnosnim i vojnim strukturama sirijske države. Jedan od članova obitelji, Adnan Makhlouf, je bio prvi zapovjednik republikanske garde, a i danas obitelj Makhlouf ima zapaženu ulogu u vojno-sigurnosnim strukturama sirijske države.
Obitelj Makhlouf veliki dio svog političkog uspona duguje činjenici da je žena Hafeza el-Asada, Anisa, poticala iz njihove obitelji. Pristup najvišim državnim krugovima kroz Anisin utjecaj je omogućio članovima obitelji Makhlouf da zauzmu značajne pozicije u sirijskom državnom aparatu, a također i da iskoriste potencijalne financijske prilike koje su bile dostupne najvišim sirijskim rukovoditeljima.
Rami Makhlouf danas predstavlja najvidljiviji simbol sve većeg utjecaja ove obitelji u Siriji i njenog značaja za opstanak cijelog režima. Njegov otac, Muhamed Makhlouf, je postavio temelje financijskoj imperiji, a Rami je počevši od 90-ih godina konsolidirao njegova dostignuća. Svoju karijeru je započeo kao i mnogi drugi sirijski poduzetnici, uvozeći robu koja je bila u širokoj potražnji u Siriji tijekom 90-ih.
Ono što mu je omogućilo da se pretvori u najbogatijeg Sirijca je bilo dobivanje licence za pokretanje prve sirijske kompanije za pružanje usluga mobilne telefonije. Syriatel kompanija, osnovana 2000. godine, je predstavljala dio procesa liberalizacije i osuvremenjivanja koje je pokrenuo Bašar el-Asad krajem 90-ih. U to vrijeme on je bio budući nasljednik svog oca Hafeza i koristio je svoj utjecaj u vladi kako bi promovirao politiku koja bi omogućila otvaranje Sirije ka svijetu i njenu ubrzanu modernizaciju.
Zahvaljujući njegovoj inicijativi Sirija je dobila pristup internetu, a također i prvog operatera mobilnih telefona. Rami Makhlouf je bio jedan od mladih biznismena i tehnokrata kojima se Bašar el-Asad okružio i uz pomoć kojih je vladao zemljom nakon smrti svog oca. Prisnost njihovog odnosa je bila potpomognuta činjenicom da je Asadova majka, Anisa, ujedno bila i Ramijeva teta. Za razliku od Hafeza, koji je preferirao društvo ljudi iz sigurnosnih i vojnih krugova, Asad je promovirao mlade i obrazovane ljude, sklone tehnologiji, koji su mu mogli pomoći u njegovom pokušaju da reformira Siriju.
Rami Makhlouf je dobro iskoristio svoj privilegiran odnos sa sirijskim predsjednikom i uspio je uspostaviti monopol nad cijelim nizom ekonomskih aktivnosti. Osim većinskog vlasništva nad kompanijom Syriatel (ukupne vrijednosti oko milijardu dolara), Rami je također većinski vlasnik investicijskog fonda Cham Holding, koji je poznat po ulaganjima u sirijske nekretnine i luksuzne turističke objekte.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.