Potvrđene su informacije kako su zaposlenici bolnice u grčkom gradu Kilkisu, preuzeli ustanovu i proglasili radničko samoupravljanje.
Radnici su se organizirali i povodom preuzimanja bolnice izdali poseban proglas (transkript desno).
Sam termin "radničko samoupravljanje" ima veliku tendenciju da bude krivo shvaćen, i u teoriji, ali i u praksi.
Razlog zbog kojeg je ovaj ekonomski model često "bauk" proizlazi iz poistovjećivanja istog s "radničkim samoupravljanjem" u doba SFRJ.
Unatoč činjenici da su radnici u vrijeme bivše Jugoslavije imali određenu autonomiju, a visina plaća je često bila "limitirana", taj model nije predstavljao "radničko samoupravljanje" u pravom smislu riječi.
Prvo - i najvažnije - radnici nisu posjedovali konkretne proizvodne i operativne pogone, bez obzira da li se radilo o tvornici, zdravstvenoj ustanovi ili prodajnom centru.
U SFRJ kontrolu nad ekonomijom je imala država, s ograničenim elementima slobodnog tržišta (koje se iz godine u godinu sve više probijalo).
No, to za potrebe ove teme nije niti bitno. Važno je samo napraviti teoretsku distancu između radničke samouprave i radničke privilegije.
Zbog činjenice da se o teoriji i praksi radničkog samoupravljanja iznimno malo govori, a još manje piše, jasno je da ista može djelovati poprilično "avangardno" i "utopistički".
Suočeni sa samoupravnim idealima mnogi će se, s razlogom, upitati - "kako je to uopće izvedivo?", pogotovo ako se osvrnemo na dominantni model proizvodnje koji je trenutačno aktualan u gotovo cijelom svijetu.
Ipak, ono što bi do jučer pripadalo u domenu prepričavanja povijesti, danas je još jednom dio aktualne rasprave. Razlog tome je, svakako, ekonomska kriza koja ne jenjava.
U ova, možemo ih slobodno nazvati "izvanredna" vremena, potrebno je precizno analizirati ekonomiju, njene nedostatke, ali i potencijalne alternative.
Ako nas je povijest išta naučila, onda je to činjenica da ono što ona uzme, to će tamo i ostati. Drugim riječima, svi modeli koji su kroz povijest pokušani, propali su. Iza svake propasti stoji niz razloga, no jedno je jasno - vratiti se više nikada neće.
Bolnica u KilkisuRadničko samoupravljanje, po svemu sudeći, mogu implementirati samo sami radnici.
Naravno, veliki naslovi poput "radnici preuzimaju vlast !" neće tako skoro krasiti dominantne svjetske medije. Ne zato što se to ne događa, itekako se događa - od Filipina, Indije, Nepala, Meksika i sada Grčke - već zbog činjenice da je radničko samoupravljanje najveća moguća "hereza" po pitanju aktualnog ekonomskog modela čiji je primarni cilj isključivo profit.
Radničko samoupravljanje dijametralno je suprotno profitnoj ekonomiji, samoupravni model je ujedno i model održivosti, solidarnosti, ali važan čimbenik u samoj jezgri modela je i "radnički ponos".
Naravno, velike rasprave o radničkom samoupravljanju tek slijede u vremenima koja su pred nama.
Već danas se nastoji dokazati kako je ljudsko biće "evolucijski" sklono materijalizmu i pohlepi - no dovoljno je samo pogledati iz kojih pravaca se plasiraju takve opskurne izjave.
Američki profesor Richard Wolff dao je zanimljivu opservaciju govoreći o samoupravi i problemu ekologije.
Wolff je zaključio - kada bi, hipotetički, radnici kontrolirali tvornicu - zasigurno bi pazili da u svome radu ne zagađuju svoj okoliš, jer su u njemu doslovno prisiljeni živjeti (opširnije: predavanje - "Capitalism Hits the Fan").
Sve u svemu, priče o radničkom samoupravljanju zasigurno će se sve više pojavljivati - pogotovo na prostorima koji su teško pogođeni ekonomskom krizom. To nam ujedno ukazuje i na direktnu korelaciju između ekonomske krize i sve većeg anti-kapitalističkog pokreta koji se danas već osjeća diljem svijeta.
Ulaz u bolnicu KilkisIdeologijama se bave ideolozi, radnici su po tom pitanju kudikamo "iskreniji" segment populacije - kada shvate da im aktualni model puno više odnosi no što im daje, i kada se konkretna alternativa pokaže kao bolji izbor, počet će masovno napuštati trenutačno dominantni ekonomski model koji će u tom "odljevu sljedbenika" doživjeti svoj kolaps.
Nešto slično se upravo događa u grčkom gradu Kilkisu.
Slijedi prijevod proglasa grčkih zdravstvenih radnika u gradu Kilkis:
1. Prepoznajemo trenutačne i trajne probleme Ε.Σ.Υ-a (državni zavod za zdravstvo) i kako isti ne mogu više biti riješeni putem specifičnih i izoliranih zahtjeva ili zahtjeva koji bi trebali biti u našem interesu - s obzirom da su dati problemi proizvod nepopularnih vladinih mjera koje su konačnici dio globalnog neoliberalizma.
2. Također prepoznajemo, da ako nastavimo raditi u ovom modelu, samim time sudjelujemo i podupiremo bezobzirni autoritet. Taj autoritet koji, da bi se suočio s vlastitim neprijateljem, tj. narodom - želi da svi budemo slabi i fragmentirani kako ne bi došlo do stvaranja međunarodnog radništva i popularne fronte na nacionalnoj, ali i globalnoj razini čiji bi interes bio zajednička borba protiv socijalnog osiromašenja koje nastaje pod utjecajem spomenutog autoriteta.
3. Iz tih razloga, naš interes je izaći iz okvira političkih i ekonomskih zahtjeva koji se stavljaju nad grčki narod koji je trenutačno pod brutalnim napadom kapitalističke ideologije, jedini način za obranu protiv ovih zahtjeva je potpuna suradnja niže i srednje klase našeg društva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
