Saudijski kralj Salman bin Abdulaziz Al Saud izazvao je konsternaciju u Saudijskoj Arabiji i iznenađenje u svijetu nakon što je promijenio slijed nasljednika saudijskog prijestolja u korist svog sina. Kao tradicionalna i konzervativna institucija, Kuća Saud je doživjela više promjena u posljednjih stotinu dana nego od svojih začetaka u ranom dvadesetom stoljeću. Osim toga, Salman je pokrenuo lavinu vanjskopolitičkih poteza i ratnih podviga kakve kuća Saud nije napravila još od 1930.-ih kada je nastala plemenska tvorevina pokorena mačem i vođena vehabitskom idejom, pod nazivom Saudijska Arabija.
Bez najave, Salman je s mjesta prijestolonasljednika maknuo svog polubrata Mugrina i na to mjesto postavio svog nećaka princa Mohameda bin Najefa, a za njegovog zamjenika svog sina Mohameda bin Salmana. Ovo je prvi puta da je za prijestolonasljednika izabrana osoba koja nije izravan sin osnivača Saudijske Arabije. Mugrin je javno prihvatio smjenu i svoju lojalnost dao novom sustavu nasljeđivanja, ali nije rekao zašto je došlo do smjene. Jedina osoba koja je izravno propitala Salmanovu odluku je princ Talal, koji je rekao da se radi o mjeri koja je protivna načelima kraljevstva. Ovaj 84-godišnji saudijski princ odluku je nazvao impulzivnom, te zatražio susret kako bi se razmijenila mišljenja oko ovog pitanja. Pritom je upozorio da nema lojalnosti prema onima koji krše zakon.
Osim toga, kralj je smijenio bolesnog princa Sauda al-Fajsala koji je bio ministar vanjskih poslova, a na to mjesto stavio Adela al-Džubejra, bivšeg veleposlanika u Washingtonu, koji nije član saudijske kraljevske porodice. Princ Saud je sam zatražio ostavku na mjesto gdje je bio od 1975., a Džubejr je bio glasni zagovornik intervencije u Jemenu i lobist za tu akciju u SAD-u. Njegova je stručnost američka politika i birokracija, što je znak da je kraljevstvo odlučilo značajnije učvrstiti posrnule veze sa svojim američkim saveznikom.
Među ostalim promjenama koje je kralj Salman najavio 29.travnja je i otkaz jedinoj ženi koja je ikad držala mjesto zamjenice ministra. Tako je s pozicije otišla Nura al-Fajez, zamjenica ministra obrazovanja za djevojke, koju je postavio kralj Abdulah 2009. Al-Fajez je bila zaštitnica prava djevojčica na tjelesni odgoj, kojemu su se žestoko odupirali konzervativni vehabitski šeici.
Salman je svim vojnim i sigurnosnim snagama dao bonus na mjesečnu plaću, drugi put otkad je u siječnju došao na prijestolje. Prihvatio je restrukturiranje naftne industrije, te odvojio Ministarstvo nafte od državne naftne kompanije ARAMCO. Ovu promjenu je savjetovao njegov sin Mohamed, uslijed pada cijena nafte, sve skupljeg rata u Jemenu i velikih bonusa koje je kraljevstvo počelo davati svojim sigurnosnim snagama.
No, što se dogodilo s Mugrinom? Ovaj saudijski princ je oduvijek bio pomalo odvojen od ostatka obitelji, jer je sin jemenske ropkinje. Salma, s druge strane, jedan je od slavnih sudaira, sinova koje je rodila Hasa bint Ahmad al-Sudairi, najomiljenija žena kralja al-Sauda. Međutim, njegove sposobnosti nikad nisu dovedene u pitanje. Od 2005. do 2012. vodio je saudijsku obavještajnu zajednicu (Al Muhabarat Al A'amah), a kasnije je bio poseban savjetnik kralja Abdulaha. Sva njegova karijera vodila je tome da jednoga dana bude kralj – vjerojatno posljednji kralj koji je sin osnivača Saudijske Arabije. To se sada neće dogoditi.
Službeni saudijski mediji šalju izvješće iz saudijskog dvora da je Mugrin sam tražio da se smjeni, bez očitog razloga. Ništa nije naslućivalo tome, pogotovo jer je kraljevina bila obljepljena posterima novog kralja, zajedno s Mugrinom i Najefom, kao sretan trijumvirat koji će vladati Saudijskom Arabijom u idućim desetljećima. Sada su se stvari posvema promijenile, a pitanje koliko su na čvrstom terenu i ostali članovi saudijske obitelji.
Među njima je Abdulahov sin Mitab koji je zadržao moćni položaj zapovjednika Saudijske nacionalne garde, posebne vojne formacije odane samo dvoru. Ova garda čuva kraljevski dvor, Rijad, svete džamije u Meki i Medini, te naftnu industriju, sve najvažnija obilježja saudijske kraljevine. Nacionalna je garda, a ne redovna saudijska vojska, bila ta koja je intervenirala u Bahreinu 2011., kako bi ugušila prosvjed naroda protiv manjinske kraljevske obitelji na vlasti. Mitabova braća, međutim, maknuta su sa svojih položaja. Princ Mišal, guverner Meke, i princ Turki, guverner Rijada, obojica reformisti i inovatori, maknuti su s mjesta moćnih upravitelja.
Pitanje je i da li će se održati novi prijestolonasljednik. Mohamed bin Najef, koji ima 55 godina, poznat je kao osoba koja je spriječila Al-Kaidin silovit pokušaj da napadne Kuću Saud. Četiri godine bio je na čelu protuterorističke kampanje koja je desetkovala Al Kaidu u kraljevstvu, a ostatke prognala u Jemen. Tijekom tog razdoblja Najef je preživio barem četiri pokušaja atentata. Njegov otac je također bio prijestolonasljednik, ali je umro prije nego je došao na vlast. Zbog svojih reakcionarskih stavova bio je poznat kao Crni princ. Najef bi mogao ponijeti iste misli. Studirao je u Oregonu, te je izučio zanat u FBI-u i Scotland Yardu prije nego je preuzeo Ministarstvo vanjskih poslova. I dalje drži poziciju čelnika odbora za sigurnost kraljevine i političke odbore koji se bave sigurnosnim pitanjima. Kao prvi policajac u državi, mnogi aktivisti za ljudska prava ga kritiziraju, ali sigurnosni stručnjaci hvale njegov protuteroristički napor. Dodatni upitnik nad pitanjem da li će Najef ikada biti kralj jest i to što bi bio prijelazni kralj; naime, ima dvije kćerke, ali nema niti jednog sina, a prema saudijskom zakonu samo sinovi mogu nasljeđivati tron.
Najzad, tu je i mladi princ Mohamed bin Salman, o kojemu su već ispjevane pjesme zbog njegove uloge u ratu u Jemenu. Od siječnja je ministar obrane, a državna mašinerija ga postavlja kao novo, mlado lice kraljevine, te se često pokazuje na televizijskim ekranima. U tom PR-u ostavlja se dojam da je on na čelu ratnog podviga u Jemenu, a često se susreće i sa stranim čelnicima. Mohamed se smatra vrlo ambicioznim i vrlo bliskim svom ocu, iako je odbacio svoju poziciju šefa kraljevskog dvora.
Međutim, princ čije se prave godine ne znaju (priča se između 29 i 34), nema gotovo nikakvog iskustva u državnim poslovima, i nije kao većina saudijskih prinčeva, obrazovan na zapadu. Umjesto toga, studirao je pravo na Sveučilištu kralj Saud. Pokušava se nametnuti kao vođa nove generacije Saudijaca. Kraljevina je iznimno mlada nacija. Dvije trećine Saudijaca sada su mlađi od 30 godina, te je princ preuzeo čelništvo nad brojnim organizacijama mladih. Uz to vodi moćne odbore za razvoj i gospodarstvo, koji koordiniraju ekonomske politike, među njima i cijenu nafte te ponudu nafte.
Saudijska Arabije iznimno je tradicionalno društvo koje poštuje godine i iskustvo. U promicanju svog nećaka i sina, kralj Salman je jednim potezom izbrisao mogućnosti stare i iskusne generacije. Dvor tvrdi da je većina Lojalističkog vijeća, odbora kojeg čine sinovi i unuci Ibn Sauda, prihvatilo i podržalo kraljeve odluke, ali ova praksa i dalje nije odgovorila na dugogodišnje pravne rasprave o tome tko je legitiman za izbor buduće generacije i prijenosa vlasti. Kralj Salman se nada da su stvari sada sređene, ali je pitanje da li time stvara doista konsenzus unutar obitelji. Mnogi se počinju pitati da li je kralj zdravstveno dobro, te da li njegovo stanje može utjecati na donošenje odluka.
Naime, Saudijska Arabija je apsolutna monarhija, u kojoj kralj ima posvemašnji nadzor i pravo da odlučuje o svim pitanjima, od rata do mira, od nasljeđivanja do pravde. Međutim, u skladu s plemenskim arabijskim kodovima, kraljevi su do sada imali sklonost izgradnji konsenzusa, a Salmanova vladavina do sada je u krajnjem kontrastu prema prošlosti. On je uveo neizvjesnost i iznenađenje, najomraženije pojmove u Arabiji.
Najveću neizvjesnost ostavlja ovaj korak po vanjsku politiku. Saudijska Arabija zbog svog sustava vlasti nema građansko društvo, nema nikoga tko može usmjeravati donošenje političkih odluka, osim obitelji Saud. Promjene u vrhu izraz su velike slabosti, jer je zbog potrebe vođenja politike vrlo važan konsenzus među obitelji koja donosi odluke. U vrijeme kada Saudijci imaju sve više sukoba u Jemenu, Iraku i Siriji, s posebnom se pozornošću gleda na odnose s Iranom.
Vrhovni vođa Islamske revolucije Ali Hamenei nedavno je spomenuo Saudijsku Arabiju kao zemlju koju vode neiskusni mladi ljudi, koji su strpljivost i samoograničenje zamijenili brutalnošću u vanjskoj politici. Zanimljivo je da Saudijci optužuju Iran da je pokušao ubiti Džubeira, novog ministra vanjskih poslova, kad je ovaj bio veleposlanik u Washingtonu 2011. Teheran odbija takve optužbe, ali je izbor Džubeira zasigurno ostavio gorak okus u Iranu i dodatno pogoršao odnose dviju zemalja.
Rijad se opravdava da je pokušao strateški biti strpljiv u odnosima s Iranom, ali prema njihovom mišljenju Iranci su ostavili Saudijcima samo opciju neizravnog sukoba u arapskim zemljama gdje žive šijiti, uključujući Jemen. Rijad optužuje Iran za katastrofe u svakoj zemlji gdje ima podršku, a ponajviše za Irak. Naravno, Rijad nikako ne bi priznao da je Iran zapravo održao Irak na životu nakon katastrofalne američke politike i saudijske potpore autokratskim sunitskim vođama. Prema mišljenjima saudijskih analitičara, nova generacija saudijske vladajuće elite nema suzdrživost kakvu posjeduje stara generacija. Ne samo da su u tome poduprijeti od strane vjerskih organizacija, već i od liberalnih Saudijaca i općenito stanovništva.
Veliki muftija Saudijske Arabije Šejh Abdulaziz al-Šejh pozvao je Iran 20.travnja da prestane napadati Saudijsku Arabiju, te poručio da je teheransko uvlačenje u arapske poslove kriminalno te da treba s time prestati. Veliki muftija je poručio da Iranci dijele arapsku naciju, i da su njihove politike neprijateljske prema Arapima. To je prvi puta da saudijska vjerska institucija izravno poziva zemlju na zaustavljanje iranskog utjecaja. Saudijski kralj sada ima potporu i tog dijela svoje države i zasigurno neće stati i ponovno pokušati ostvariti dijalog i diplomaciju. Povjerenje u Iran je izgubljeno, i sada se očekuje da Teheran da svoje mišljenje.
Ovakva pomno odabrana gesta iz Rijada samo je pokušaj da se popravi poljuljani položaj Saudijske Arabije u islamskom svijetu i da se krivnja za desetljeća krive politike prebaci na Iran. Saudijci se od 1979. istinski boje islamske poruke koju je donijela Islamska revolucija, jer su nesigurni u svom odnosu prema svijetu. Razlog tome je što je saudijska kraljevska obitelj teški proteže američkih silnika, a ujedno i prešutni najbolji prijatelj Izraela. Velika većina arapskih i islamskih zemalja teško podnosi ovakvu politiku saudijskog dvora. Najbolji pokazatelj tome jest Oman, saudijski susjed i jedan od članova GCC-a, jedina zemlja arapskoga svijeta koja otvoreno propituje jemensku akciju. Od Sudana do Maroka, pa čak do Senegala, islamske države podržavaju kraljevinu. Samo Oman stoji sa strane.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
