Već se nekoliko desetljeća raspravlja o alternativnim konceptima slobode i demokracije u Indokini, posebice u zemljama poput Malezije i Indonezije. Ideologija azijskih vrijednosti je posebno postala popularnom u Maleziji, a u devedesetim godinama se ova ideja spojila s islamskim društvenim i političkim vrijednostima. Time je započelo razdoblje postazijskih vrijednosti u kojima se demokratska interpretacija islama spaja s multietničkom i multireligijskom zajednicom te postavlja osnovicu političkog i društvenog razvoja Malezije, i susjednih zemalja.
Malezija je federalna ustavna monarhija koje se sastoji od dva razdvojena dijela. Prvi je Malajski poluotok gdje država graniči s Tajlandom na sjeveru i Singapurom na jugu. Drugi dio se naziva Istočnom Malezijom ili Borneovskom Malezijom, jer se nalazi na otoku Borneu, te okružuje sultanat Brunej te graniči s indonežanskim dijelom Bornea, Kalimantanom. Ova zemljopisna odrednica Malezije duboko je utjecala na povijest i politiku zemlje. Bivša britanska kolonija je svoju nezavisnost ostvarila 1957., ali je obilježena i dalje vrlo jakim federalnim sustavom i jakim lokalnim zajednicama.
Na državnoj razini, Malezija je od nezavisnosti do danas pod vlašću velike koalicije političkih stranaka, od kojih je većina temeljena na etničkom identitetu. Politika je često proizvod volje Ujedinjene malajske nacionalne organizacije (UMNO), čiji su članovi većinom etnički Malajci. Ustavna je odredba da se malajska etnička zajednica poistovjećuje s islamom, tako da su prema najvišem zakonu zemlje Malajci nužno i muslimani. Osim Malajaca, zemlja je dom lepezi kultura, posebice Kineza, Indijaca i ostalih domaćih etničkih zajednica, koji ispovjedaju razne vjere, među kojima su budizam, hinduizam, kršćanstvo i razne domaće religije.
Malezija na karti jugoistočne AzijeOd početka devedesetih mnogi politički vođe Istočne i Jugoistočne Azije počeli su govoriti o jedinstvenosti kulturnih tradicija azijskih naroda, nasuprot percipiranom napadu zapadnih, liberalno-demokratskih vrijednosti. U Aziji, prema vođama kao što je malezijski Mahathit Mohamad i singapurski Lee Kuan Yew, ljudi se drže distinktivno azijskih vrijednosti. Za razliku od zapadnih vrijednosti koje naglašavaju građanske slobode, individualnu slobodu, politički pluralizam i slično, azijske vrijednosti daju prednost političkoj stabilnosti, snažnom vodstvu, konsenzusu, kolektivnim interesima, društvenoj harmoniji. Društvu treba red i vodstvo paternalističkih autoritativnih osoba. Samo se tako osigurava put prema fizičkom razvoju i materijalnom uspjehu. I dok potpuno demokratski okvir može djelovati u zapadnom kontekstu, u azijskom kontekstu se ne može izbjeći neka vrsta autoritarne vlasti.
U Maleziji, kako bi se ova ideja približila muslimanskoj većini, rađeni su napori da se azijske vrijednosti opravdaju na islamskoj platformi. Mahathir, koji je Malezijom vladao od 1981. do 2003. počeo je s misijom islamizacije kako bi uvrstio islamske vrijednosti u političku kulturu društva. Ovaj spoj autoritarne vladavine i islamskih vrijednosti postao je receptom za uspjeh za Mahathira i njegovu administraciju, te mu je dao uspješan izborni ciklus kroz cijelo vrijeme njegove vlasti.
Danas je popularnost azijskih vrijednosti kao ideologije u padu, i to iz nekoliko važnih razloga. Ipak, dok malezijska politika doživljava razdoblje nakon azijskih vrijednosti, i dalje je na mjestu autoritarna sklonost vladajuće garniture.
Kao rezultat brze industrijalizacije uz autoritarnu vladavinu devedesetih godina dvadesetog stoljeća, informacije, uključujući političke informacije, kolale su daleko i u svaki kutak zemlje. Posebice je mlada generacija razvila istančaniju političku svijest, s težnjom da malezijska politika postane više demokratskijom i da se poštuje pluralna priroda društva. I dok su opozicija i disidenti bili prisutni tijekom cijelog vremena malezijske povijesti nakon ostvarenja nezavisnosti, artikuliranje alternativne vizije bila je istinski izazov hegemoniji vladajućih i povećala mogućnost izbornih promjena.
Jedan od najvećih izazova izražavanja alternative je promišljanje o apelima većini lokalnog stanovništva, a osobito onim zajednicama koje nisu muslimanske. U tom smislu je zanimljivo promatrati razvoj razmišljanja o islamskoj demokraciji u Maleziji.
Projekt islamizacije zemlje je stvorilo određen čvrsti okvir i pogled na islam, posebice unutar malajske etničke zajednice. Pobornici islamske demokracije pokušavaju prikazati više inkluzivnu stranu islamske politike. Ovo je pokušaj da se islamska politika osvježi od obrambenog, zaštitnog i odvraćajućeg stava autoritarnih struktura.
Ali ovaj projekt nije samo vezan za slobodu. Ovdje se progovara i o demokraciji i religijskoj osjetljivosti malezijske većine. Moderne interpretacije islamskog odnosa s demokracijom od velike su važnosti ovdje. Primjerice, malezijski mislioci su pod velikim utjecajem tuniskog filozofa Rašida Ganučija, koji je stekao mnoge pobornike u raznim dijelovima malezijskog društva, od nevladinih organizacija do političkih stranaka, čak i među pripadnicima upravne elite.
Taj je stav vidljiv u odnosu malezijske političke opozicije i glavne islamske političke stranke Panmalezijske islamske stranke (PAS). Dugo vremena su PAS i UMNO bili u sukobu oko osvajanja srca i uma konzervativne i tradicionalne malajske muslimanske većine. U toj borbi su stalno pokušavali diskreditirati jedni druge, proglašavajući drugu stranu neislamskom ili upotrebljavajući poveznice s etničkim ili vjerskim manjinama.
Utjecaj islamskog demokratskog razmišljanja, međutim, pomoglo je promjeni PAS-ovog političkog imidža, čak do vođenja u koaliciju poznatu kao Pakatan Rakyat (Narodni Pakt) i to sa sekularno-socijalističkom Strankom demokratske akcije (DAP) i sekularno-liberalnom Narodnom strankom pravde (PKR), što je na općim izborima 2008. dovelo do nevjerojatnog izbornog uspjeha i rušenjem tradicionalne dvotrećinske parlamentarne većine vladajuće koalicije.
Iako nije samo to razlog za takav uspjeh, ovom ishodu je pripomogao PAS-ov širi pristup islamskoj politici, koja se kreće izvan starog vjerovanja da se pravda može osigurati jedino kroz islamski monopol na moć i stvaranje šerijatske države. Ovakav je stav privukao mnoge glasove etničkih i vjerskih zajednica koji inače možda ne bi ni izašli na izbore. Među naznačajnijim promjenama nalaze se prihvaćanje punine značenja dobre vladavine, građanske slobode, slobodni i pravedni izbori, socijalna sigurnost, pluralizam i otvoreno odbijanje komunalne politike koja se temelji na tradicionalnim islamskim pravosudnim i općim izvorima Kur'anu i sunni.
Postoji nada među mnogima da bi islamska demokratska misao mogla prouzročiti promjenu općeg političkog poretka u zemlji, a posebice u svakodnevici građana. Razlika prema zapadnom modelu jest što se ne upotrebljava jezik liberalne demokracije i potvrđuje tezu azijskih vrijednosti kao kulturne relativnosti azijskih naroda prema narodima zapada.
Ukoliko bi se vrijednosti islamske demokracije implementirale uspješno, pobornici ideje će se morati suočiti s ozbiljnim preprekama. Priklonjenost vjerskim manjinama ne mora biti problematično, ali je pitanje da li će društvo moći prihvatiti nove identitete, poput rodnih identiteta ili seksualnih identiteta. Također je pitanje da li će se novo promišljanje odraziti kao potencijalna prijetnja autoritarnom modelu. Odgovor je pronađen u suđenju opozicijskom lideru Anwaru Ibrahimu.
Anwar je jedan od čelnika PKR-a i služio je kao zamjenik premijera od 1993.do 1998., te kao ministar financija od 1991. do 1998. Tada je bio član UMNO-a, ali ga je premijer Mahathir smijenio i zatvorio zbog korupcije i sodomije. Njegovo suđenje i zatvaranje postalo je predmetom otpora skupina boraca za ljudska prava i zapadnih vlada. Nakon što je pušten 2004., Anwar je postao jednim od najviđenijih oporbenih političara, te je bio uključen u izgradnju Pakatan Rakyat opozicijskog bloka. Pošto je ponovljena optužba za sodomiju, ove godine je Anwar ponovno osuđen na pet godina zatvora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
