Suvremeni svijet prolazi kroz period dubokih promjena čija je suština u formiranju policentričnog međunarodnog sustava. Struktura međunarodnih odnosa nastavlja se usložnjavati. Kao rezultat procesa globalizacije oblikuju se novi centri ekonomskog i političkog utjecaja. U tijeku je raspršivanje svjetskog potencijala moći i razvitka i njihovo premještanje u Azijsko – Pacifičku regiju. Smanjuju se mogućnosti povijesnog Zapada u dominiranju svjetskom ekonomijom i politikom. Jasno se manifestiraju raznolike kulture i civilizacije u svijetu, te bogatstvo modela razvoja država.
Prethodni pasus je odlomak iz nove 'Koncepcije vanjske politike Rusije' koju je utvrdio, a zatim jučerašnjim Ukazom proglasio i predstavio svijetu ruski predsjednik Vladimir Putin. On je istodobno stavio van snage prijašnju vanjskopolitičku koncepciju iz 2013. godine.
Spomenutim pasusom on je otvorio drugo poglavlje dokumenta, koje je nazvano 'Suvremeni svijet i vanjska politika Rusije'. Prije nego vidimo kako je zamišljena buduća vanjska politika Rusije, osobito glede SAD-a i NATO-a, bacimo još jedan pogled na suvremeni svijet iz Putinove perspektive.
Zaoštravaju se protivurječnosti u vezi sa – neravnomjernošću svjetskog razvoja, produbljivanjem sraza u stupnju blagostanja država, pojačavanjem borbe za resurse, pristupom tržištima, kontrolom nad transportnim arterijama. Konkurencija ne obuhvaća samo ljudske, naučne i tehnološke potencijale, nego sve više dobiva civilizacijski karakter, oblik suparništva vrijednosnih orijentira.
U tim uvjetima pokušaji nametanja vlastite skale vrijednosti drugim državama potiču rast ksenofobije, netrpeljivosti i konflikata u međunarodnim poslovima i u konačnici mogu dovesti do kaosa i nemogućnosti vladanja u međunarodnim odnosima. To povlači napuštanje prioritetnih zadaća naklonjenih osiguranju harmoničnog razvoja čovječanstva – prevenciju međucivilizacijskih lomova, formiranje partnerstva među kulturama, religijama i civilizacijama.
Nastojanje zapadnih država da učvrste svoje pozicije nametanjem svoje točke gledišta i tako utječu na globalne procese, te vođenje politike zadržavanja alternativnih centara moći, vode ka porastu nestabilnosti u međunarodnim odnosima i pojačavanju turbulentnosti na globalnoj i na regionalnim razinama. Borba za dominaciju u formiranju ključnih principa organizacije budućeg međunarodnog sustava postaje glavna tendencija suvremene etape svjetskog razvoja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.