Psihologinja Daisy Grewal sa sveučilišta Stanford, redovna kolumnistica za list Scientific America, osvrnula se na rezultate novih istraživanja u kojima se proučava korelacija između bogatstvo i suosjećajnosti. Netko bi mogao zaključiti kako se radi o trivijalnoj temi, no - kako ističe i sama autorica - u današnjem društvu, koje je prožeto ekonomskim nejednakostima, ova tema ne samo da nije trivijalna, već je možda važnija no ikad.
Nedostatak suosjećajnosti možda je najizraženiji ukoliko promatramo odnose između dvije ekonomske klase - pogotovo na relaciji radnik-kapitalist, gornja klasa često nema nimalo suosjećajnosti s donjom, štoviše - pohlepa i slične "vrline" ističu se kao bitne i esencijalne vrijednosti cijele jedne klase.
Demistifikacija suosjećajnosti i pohlepe ide daleko dublje od obične psihološke analize, zaključci nam mogu puno toga reći o ekonomskom sistemu u kojem živimo.
Daisy Grewal: "kako bogatstvo smanjuje suosjećajnost"
Tko češće laže, vara i krade - siromašna ili bogata osoba? Mogli bi pomisliti da što je osoba bogatija to su veći izgledi da će postupati pošteno. Jer ipak, ako već imate dovoljno za sebe, veća je vjerojatnost da ćete tada razmišljati o tome što drugima treba. No, istraživanja pokazuju da je istina upravo suprotna: kako ljudi napreduju u socijalnoj hijerarhiji, njihovi osjećaji za druge ljude bivaju sve manji.
Profesori psihologije s Berkeleya, Paul Piff i Dacher Keltner, napravili su nekoliko istraživanja u kojima su nastojali otkriti da li socijalna klasa (mjerena osobnim bogatstvom, obrazovanjem i okupacijskim prestižem) utječe na to koliko imamo suosjećajnosti prema drugim ljudima. U jednoj studiji su diskretno promatrali vozače na gustom prometnom čvorištu od 4 trake. Ustanovili su kako vozači u luksuznim automobilima češće uzimaju prednost drugim vozačima umjesto da čekaju svoj red. Studija je pokazala da je rezultat isti i za muškarce i žene vozače u gornjoj klasi - bez obzira na doba dana ili aktualnu gustoću prometa.
U drugoj studiji zaključili su kako luksuzna vozila puno češće "projure" kraj pješaka koji prelaze zebru, čak i nakon što je uspostavljen kontakt očima.
Kako bi otkrili da li sebičnost dovodi do bogatstva (i obratno), Piff i suradnici napravili su eksperiment u kojem su nastojali manipulirali "klasnim osjećajima" pojedinaca. Istraživači su upitali jedan dio subjekata da se usporede s osobama koje financijski stoje bolje od njih, dok je drugima rečeno da se usporede s osobama koje stoje financijski lošije od njih. Nakon što je svaki subjekt proveo nekoliko minuta razmišljajući o konkretnoj temi, pokazana im je zdjela sa slatkišima na stolu - rečeno im je kako mogu uzeti koliko god žele slatkiša sa sobom doma, a ostatak će biti podijeljen djeci u obližnjoj učionici.
Oni sudionici eksperimenta koji su dobili zadatak zamišljati sebe kako bolje financijski stoje od drugih osoba - uzeli su daleko više slatkiša za sebe, a ostavili djeci znatno manje. S druge strane, oni koji su razmišljali o sebi u korelaciji s osobama koje bolje financijski stoje od njih, uzeli su manje slatkiša sa stola.
Slično istraživanje provedeno je prošle godine od strane Keltnera i suradnika po pitanju koliko socijalna klasa utječe na suosjećajnost prema osobama koje pate. Studija je pokazala da osobe koji imaju manje bogatstva, tj. nalaze se u nižoj socijalnoj klasi, puno više suosjećaju s drugim ljudima. Npr. puno češće se slažu s izjavama poput "često primjećujem ljude kojima treba pomoć" i "važno je brinuti se za osobe koje su ranjive".
U idućoj studiji sudionicima je dato da pogledaju dvije video snimke dok im se u isto vrijeme mjerio otkucaj srca. Prva trivijalna video snimka je prikazivala osobu koja objašnjava kako se postavljaju pločice, dok su na drugoj video snimci bila djeca koja boluju od raka. Nakon što su pogledali obje video snimke upitani su koliko se suosjećaju sa snimkom bolesne djece. Istraživanje je potvrdilo da osobe manjih primanja i nižeg obrazovanja znatno više suosjećaju s djecom koja boluju od raka. Štoviše, test je otkrio da im se usporio rad srca dok su gledali snimku o bolesnoj djeci - to je pokazatelj da su obratili više pozornosti i motivacije prema snimci od drugih.
Ova najnovija istraživanja direktno se vezuju na prethodna istraživanja koja su pokazala da osobe gornje klase puno teže razaznaju emocije drugih osoba i puno rjeđe obraćaju pozornost na druge ljude dok razgovaraju (primjerice tipkaju na mobitel dok im netko nešto govori).
No, zašto bogatstvo smanjuje našu mogućnost suosjećajnosti s drugim ljudima? Bilo bi logično da što imamo manje resursa na raspolaganju, da ćemo biti više sebični. Piff i kolege istraživači vjeruju kako se odgovor nalazi u tome da bogatstvo ljudima daje osjećaj da ne moraju ovisiti o drugim ljudima. Što manje moramo ovisiti o drugima, to nas je manje briga za njihove osjećaje i u konačnici postajemo fokusirani sve više samo na sebe. Drugi čimbenik je stav prema pohlepi. Baš kao i Gordon Gekko (op.a. fiktivni antagonist iz filma "Wall Street: Money Never Sleeps"), članovi gornje klase puno će se brže složiti s konstatacijama da je pohlepa opravdana, moralno obranjiva i nužna za poslovni uspjeh.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da sve više raste jaz između bogatih i siromašnih u SAD-u, odnos između bogatstva i suosjećanja ima jako važne implikacije. Oni koji u ovoj državi imaju najveću moć, političku i druge, dolaze većinom iz privilegiranih pozadina. Ukoliko socijalna klasa utječe na to koliko zapravo marimo za druge ljude, onda oni najmoćniji među nama zapravo najmanje mare za potrebe siromašnih i nemoćnih. Nadalje, isti će se najvjerojatnije upustiti u neetičke radnje.
Keltner i Piff su nedavno objavili kolumnu u The New York Timesu u kojoj spekuliraju o tome kako njihova istraživanja mogu dokazati zašto su financijske korporacije, kao što je Goldman Sachs, stvorile tako plodno tlo za pohlepno ponašanje.
Unatoč činjenici da je pohlepa univerzalan ljudski osjećaj, izgleda kako je ona najizraženija kod onih osoba koje imaju najviše.
autor: Daisy Grewal
original: http://www.commondreams.org/view/2012/04/17-1
prijevod s engleskog: Marko K.
datum objave originala: 23.4.2012.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
