Šef francuskih vojnih obavještajnih službi, general Christophe Gomart, doveo je u pitanje NATO-ovu procjenu po pitanju potencijalne ruske pripreme za invaziju na Ukrajinu. Navodi kako francuski agenti nisu uočili nikakve aktivnosti, niti prije niti nakon izbijanja Ukrajinske krize, koji bi upućivali na pripremu napada na Ukrajinu.
U saslušanju pred francuskim parlamentom Gomart je istaknuo: "NATO je objavio kako se Rusi spremaju na invaziju Ukrajine. No, francuske obavještajne službe zaključile su kako se ovu hipotezu ne može ničim potvrditi - ustvrdili smo kako Rusi ne uspostavljaju niti zapovjedne centre niti logističku infrastrukturu, kao ni poljske bolnice koji bi bile nužne za vojni upad".
"Naši zaključci su se u konačnici ispostavili kao točni jer čak ako su poneki ruski vojnici i ušli na ukrajinsku stranu granice, to je bila riječ o triku, potezu koji je imao za cilj pojačati pritisak na ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka, a ne pokušaj invazije Ukrajine", zaključio je francuski general Christophe Gomart.
Kako je to moguće? Da imamo toliku razliku u stajalištima? Jer, podsjetimo, NATO već mjesecima tvrdi kako Rusija "samo što nije" napala Ukrajinu. Francuska je također NATO članica, pa kako onda da se zaključci francuskih obavještajnih službi nisu uopće uzeli u obzir? Zanimljivo, ali Gomart se upravo dotakao i tog pitanja te je pred francuskim parlamentom pojasnio kako stvari zapravo stoje. Istaknuo je kako NATO alijansom dominira američka obavještajna služba, dok se francuske obavještajne informacije ne uzimaju toliko u obzir.
Ruski političari su, očekivano, oduševljeni Gomartovim izjavama, no to sada nije toliko bitno. Ono što je za ovu cijelu situaciju najbitnije je činjenica da ovi komentari potvrđuju kako je NATO postao, ili je oduvijek i bio, vojna organizacija degradirane unutarnje demokratičnosti. Ili, ako ćemo biti još konkretniji, NATO je u vojnom smislu postao ono što je Svjetska Banka postala u financijskom - poluga američke vanjske politike.
Članice NATO saveza, naročito utjecajne članice poput Francuske, mogu eventualno tolerirati stvarnost unutar NATO-a onakvom kakva ona zaista jest, ali samo do jedne mjere, tj. do točke dok im takva situacija ne predstavlja prijetnju vlastitim nacionalnim interesima. No, američka dominacija NATO-om trenutačno predstavlja prijetnju cijeloj Europi. Prije svega u sigurnosnom smislu, jer razbuktavanje vojnog sukoba zahvatilo bi zemlje Europe, a ne SAD s druge strane Atlantika. Kao drugo, tu je i ekonomski aspekt. Francuska, kao i brojne druge zemlje Europe, gube velik novac zbog sankcija prema Rusiji.
No, ako Rusija ne planira napasti Ukrajinu - što francuske obavještajne informacije potvrđuju - koja je onda svrha sankcija? Treba li Rusiju sankcionirati zbog humanitarnih konvoja stanovnicima Donbasa? Zbog vojne potpore pobunjenicima u Donbasu? Geopolitički gledano, to je najmanje što je Rusija mogla učiniti na svojim granicama.
Pobuna u Donbasu je buknula kao narodni otpor, ali je ipak s vremenom evoluirala u pro-ruskog posrednika. No, da se nije desilo što se desilo, na istoku Ukrajine je moglo doći do progona stanovništva po etničkoj osnovi, a to Rusija nije mogla dopustiti.
Situacija se sada na istoku Ukrajine smiruje, ali ne i službena NATO retorika. Stvar je posve jasna, a iz Francuske stiže i potvrda - NATO u kontekstu Ukrajinske krize više ne zastupa interese cijele alijanse, naročito ne interese Europe, već prije svega interese Washingtona. Naime, u SAD-u su shvatili da u Ukrajini neće ostvariti apsolutnu pobjedu, niti će tom krizom prouzrokovati "smjenu režima" u Rusiji, pa sada idu na ono što mogu još dobiti, a to su vrlo unosni vojni ugovori sa zemljama istočne Europe kojoj planiraju prodati što je više oružja koje se odlično prodaje uz dodatak paranoje o nadolazećoj ruskoj invaziji.
Brojne zemlje Europe shvaćaju ovu "igru", ali tek sada neke od njih i javno progovaraju o tome. Francuska je počela, a mogla bi je lako slijediti i Njemačka. Nažalost, za pravu debatu o nedostatku demokracije unutar NATO saveza trebale bi se uključiti sve članice, ali SAD vodi u ovoj igri te unutar NATO članstva posjeduje niz gotovo marionetskih Vlada koje čak ni nisu pro-NATO orijentirane, već prije svega pro-američki, a to je pak velika kočnica za oslobađanje Europe od američkog stiska i utjecaja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
