Prvi je maj, a ako su sva ona upozorenja od prethodnih godina da bi ovo trebao biti dan akcije, organizacije, radničkog gnjeva, a ne "odmora", zvučala kao nepotreban alarmizam, ove godine, na Prvi maj, potvrđuje se da je alarmizam sve ove godine zapravo bio preblag i zapetljan u neopravdani optimizam. Jer ako govorimo o radnicima, radničkoj klasi, njoj se sprema još neviđena katastrofa, scenarij koji bi se mogao nazvati "radničkim holokaustom". Naravno, govorimo o ratu koji traje i prijeti širenjem po Europi, ali ne samo o ratu - zapravo rat koji se sprema radnicima bit će multidimenzionalni napad na svim frontovima.
Koronavirus pandemija bila je udarac od kojeg bi oporavak trajao godinama, ali vremena nema jer ista se sad nameće samo kao uvertira u katastrofu još puno većih razmjera. Onaj koji je preživio virus sad će se morati suočiti s još većim izazovima. Inflacija već sada stvara mnogima sve veći strah po pitanju same egzistencije, ali i ona bi mogla biti tek uvertira u puno veću, dužu i po egzistenciju težu krizu.
Vidjeli smo koji je učinak ovih kriza koje postaju sve češće i izraženije (do te mjere da ćemo uskoro, ako već ne i sad, živjeti u stanju permanentnih kriza) - one djeluju tako da "kose" sve pred sobom izuzev vrha kapitalističke piramide. Na samom vrhu riječ "kriza" ima jedno sasvim drugo značenje, nešto kao "prilika", ali i više od toga, nešto kao "zlatno doba". Jer klasa super-bogataša iz svake krize izlazi još puno bogatija (ali i moćnija). Sve ispod nje egzistira u sve lošijim uvjetima, a da bi oni bili loši nije potrebno prolaziti pokraj praznih polica ili doživjeti totalni životni brodolom (iako će i to biti sudbina za mnoge) - dovoljno je postojati u u stanju beskonačne neizvjesnosti i već možemo govoriti o narušenim životima, zdravlju, percepciji vlastite i kolektivne budućnosti.
Ali najveći teret je onaj koji se tiče bespomoći. Radnička klasa, kako u Europi tako i diljem svijeta, fundamentalno se nije promijenila, njene osnovne karakteristike ostale su iste već desetljećima. Ona je ogromna, daleko najbrojnija, ona je sveprisutna i temeljni je pokretač svih procesa koji danas globalno postoje. U isto vrijeme i dalje nije svjesna same sebe. Dakako, riječ je o jako starom narativu, 19. stoljetnom, ali je još uvijek precizno točan.
Uzmimo aktualan trenutak i interese radničke klase. Nalazimo se na opasnom oštrom rubu velikog rata. Svakim danom dozvoljavamo da određene medijsko-političko-interesne sfere normaliziraju koncept novog istrebljivačkog rata, Trećeg svjetskog rata, iako je takav scenarij totalno neprihvatljiv skoro pa cijeloj radničkoj klasi kontinenta i svijeta (čak i kad odbijemo nihiliste koji bi takvo što eventualno i podržali). Živimo li stoga u nekakvom paradoksalnom vremenu gdje svi mislimo isto, ali, eto, nismo našli shodno da svoja razmišljanja podjelimo jedni s drugima? Zapravo i ne - da je problem tako bazičan već bi ga se prevladalo, ali on je drugačije naravi.
Uzmimo vrlo aktualan primjer. Njemački kancelar Olaf Scholz danas se pojavio u Dusseldorfu u sklopu prvomajske parade kako bi održao "prigodan govor". Umjesto da se fokusira na problematiku radnika (i činjenicu da im se sprema neopisiva tragedija) on je za centralnu temu svog govora izabrao argument da Njemačka mora početi slati još oružja i novca za Ukrajinu. Vrhunac je bila njegova izjava da je "pacifizam dotrajao".
Olaf Scholz, govor u Dusseldorfu (izvor: Imago Lifestyle / Piero Nigro / Guliver Image)
A što je onda moderno i prihvatljivo, militarizam? Očito. To se od njega moglo i očekivati, tu nema nikakvog iznenađenja, ali ovo je detalj koji bi trebao dočarati taj tanki, ali u isto vrijeme i beskonačno debeli zid između interesa radničke klase i onog što joj se sprema - naime, dok je Scholz držao govor i mahao rukama (a većina kamera je bila na njemu), okupljeni mu definitivno nisu klicali. Zviždali su mu, dovikivali. Jasno su se isticali transparenti s porukama "Olaf Scholz nicht mein kanzler".
Prosvjednici za vrijeme govora njemačkog kancelara (izvor: Imago Lifestyle / Christoph Hardt / Guliver Image)Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
