Kada se govori o novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu najčešće se spominju medijski isticane teme, no, o onoj najvažnijoj, ekonomskoj, malo tko govori ovih dana, mada će ti njegovi stavovi, više od bilo kojih drugih, obilježiti Ameriku i svijet u narednim godinama.
Mnogi će reći kako je Donald Trump postao američki predsjednik zahvaljujući svom osebujnom stilu ili svojem nepoštivanju eksplicitne političke korektnosti - sve su to čimbenici, ali glavni čimbenik je ipak ekonomija.
U nekim boljim danima američke ekonomije Trump doslovno ne bi imao šanse - ne zato što ne bi bio simpatičan mnogima već zbog činjenice da birači jednostavno ne bi bili voljni remetiti sistem koji im omogućava lagodan život.
Danas je situacija pak posve drugačija - da, u Americi još uvijek ima lagodnog života, ali on se nalazi u enklavama. Izvan tih enklava imamo milijune američkih radnika kojima je lagodan život samo daleka uspomena.
Ti ljudi su doveli Trumpa u Bijelu kuću - on im je na uho šaptao točno ono što su oni htjeli čuti. Govorio im je kako će im vratiti stabilnost i sigurnost koju su nekoć imali, kako će ponovno "Ameriku učiniti odličnom".
Razočarana i izmučena Amerika je prihvatila izazov - "evo glasa, učini Ameriku ponovno odličnom!". Dakako, sada je na redu Trump, sada mora napraviti ono što je obećao, doslovno vratiti natrag američki san koji je nestao. Kako će to izvesti? Za "kako" je ipak još prerano - trebamo se pitati "može li" to učiniti? A odgovor je - jako teško.
Naime, kao prvo treba definirati zašto je došlo do osiromašenja američke radničke klase. Gdje su nestali njihovi dobri poslovi? Zašto nisu zamijenjeni s nekim drugima?
Tvornice su nestale tako da se kompanijama koje su njima upravljale omogućilo da proizvodnju jednostavno prebace u treće zemlje gdje će tamošnja radnička klasa raditi za daleko manju plaću (ali u suštini isti posao). Nije čak ni riječ samo o plaćama već i o uvjetima rada - tvornica u SAD-u mora zadovoljiti niz sigurnosnih uvjeta dok će druge zemlje, naročito u Aziji, dozvoliti kojekakve propuste samo da se tvornica otvori baš kod njih.
Dakle, od ovog prebacivanja proizvodnih pogona iz Amerike u Aziju (mahom u Kinu) profitiraju isključivo vlasnici korporacija, dakle kapitalistička elita, kako u Americi tako i u Kini. Radnici ne profitiraju - u Americi ostaju bez posla dok u Kini dobivaju posao, ali kakav posao? Primjerice, prije nekoliko godina u radničkim spavaonicama Foxconna (koji u Kini inače proizvodi Apple proizvode) morali su instalirati zaštitne mreže između katova jer je postotak samoubojstava radnika postao poprilično loš imidž za njihovo poslovanje.
Tko profitira od ovog procesa, odnosno od globalizacije? Možda ne isključivo vlasnici kapitala - možda su uredski radnici u New Yorku, koji rade u središtima korporacija, sretni kada njihova korporacija preseli proizvodne pogone u Aziju jer će se profit korporacije nedvojbeno astronomski povećati. Ti ljudi će glasati za Hillary i Obamu, šampione globalizacije, ali sva druga radnička klasa okrenuti će se onome tko nudi bilo kakav spas od ovog procesa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.