Prosvjedi u Rumunjskoj ušli u drugi tjedan

Kako prosvjedi u Rumunjskoj ulaze u drugi tjedan, tako se povećava i pritisak na prosvjednike od strane vladajućih elita.
Podsjetimo, prosvjedi u Rumunjskoj su buknuli nakon prisilne ostavke Dr. Arafata, člana vlade koji se otvoreno suprotstavio privatizaciji rumunjskog zdravstva.

Prve subote (14.1.2012.) prosvjednici su u velikom broju pokušali marširati na predsjedničku palaču, ali ih je tamo dočekao velik broj interventne policije.
Marš na predsjedničku palaču imao je svoje razloge - bitno je napomenuti kako je predsjednik Traian Basescu bio jedan od najglasnijih pobornika reforme za privatizaciju zdravstvenog sustava u zemlji.

Žestoki odgovor interventne policije na mirne prosvjede

Nakon što su naišli na blokadu, građani su se okrenuli i počeli se okupljati na gradskom trgu u centru Bukurešta ("Studentski trg"). Među prosvjednicima bile su razne dobne skupine, uključujući djecu i starije građane.
Prema riječima reportera iz Bukurešta, policija je nasrnula na okupljene građane u nekoliko navrata. Korišten je suzavac i palice.

Sukob policije i prosvjednika u BukureštuIdućeg dana, u nedjelju, demonstrirana je najveća uporaba sile u Rumunjskoj još od 1998. kada je paramilitarna policija razbila štrajk rudara u glavnom gradu.
Unatoč činjenici da su prosvjedi u nedjelju započeli mirno, velik broj interventnih policajaca pokušao je nasilno razdvojiti prosvjednike. Veća skupina policajaca blokirala je put kako se ne bi spojili prosvjednici s trga Unirii i prosvjednici sa Studentskog trga.
Nadalje, oko 400 studenata koji su se pokušali probiti u centar grada, zaustavljeno je od strane policije.
Prema riječima sudionika prosvjeda policija je počinila niz neopravdanih radnji tijekom noći, uključujući udaranje i zatvaranje prosvjednika, ali i slučajnih prolaznika.

Prosvjedi ne prestaju, traži se pad vlade i ostavka predsjednika

U ponedjeljak vlada je u strahu brzo reagirala. Pokušali su vratiti Dr. Arafata, zbog čije su ostavke i buknuli prosvjedi. No, to nije zaustavilo prosvjede koji su do sada već artikulirali svoj cilj - ostavka predsjednika i ostavka vlade. Slučaj s Dr. Arafatom bio je samo iskra na rastuće nezadovoljstvo u zemlji. Vlada već godinama uvodi sve žešće mjere štednje.

U četvrtak se na studentskom trgu u centru Bukurešta okupio rekordan broj građana. Policija je još jednom žestoko reagirala uporabom sile unatoč mirnim prosvjedima. Okupljene se tuklo palicama i guralo u policijske marice.
Policija je sistematski provocirala mirne prosvjede. Video snimka je zabilježila kako su među policijom bile nazočne i paramilitarne snage, uključujući i pripadnike UNPR-a (Nacionalna Unija za napredak Rumunjske) koji su dio vladajuće koalicije.

Opozicija i izdaja

Opozicione stranke, socijal-demokrati i pro-tržišni nacionalni liberali, nisu stali u obranu prosvjednika. Vođa liberala, Crin Antonescu, rekao je kako su interventna policija i prosvjednici "podjednake žrtve". Iskoristio je priliku pozvati na prijevremene izbore pritom nadodavši kako "nasilne" prosvjednike treba što prije "identificirati i kazniti s maksimalnom mogućom kaznom".

Vođa liberala, Crin AntonescuSocijal-liberalna unija, tj. udružena opozicija, organizirala je u četvrtak alternativni prosvjed, daleko od glavnog trga. Opozicija među narodom, baš kao i aktualna vlast, ne uživa veliko povjerenje. Prije svega zbog činjenice da su i oni sudjelovali u provođenju svih radikalnih mjera štednje koje je nametnuo MMF. Opozicija slijepo izvršava naredbe MMF-a i jedina kritika koju upućuju aktualnoj vlasti je da "nisu narod dovoljno upoznali s razlozima za uvođenje mjera štednje".
Možda je zanimljivo navesti kako glavni opozicijski mediji u zemlji već godinu dana urgiraju u korist svrgnutog kralja, 90-godišnjeg Mihai I, i njegove kraljevske obitelji.
Sasvim je jasno kako takva opozicija ima jako malu podršku među prosječnim stanovnicima, a pogotovo među radnicima.

Stvaranje lažne slike o prosvjednicima

Opozicijski mediji također provode agresivnu kampanju u kojoj pokušavaju stvoriti sliku da su prosvjednici zapravo nogometni huligani i kako, sukladno tome, policija nije bila dovoljno žestoka.
Ti navodi nemaju nikakve veze s aktualnim stanjem na ulicama. Činjenica koje se panično boji i vlada i opzicija je ona koja ukazuje da je velik dio naroda izgubio svo povjerenje u kompletnu stranačku nomenklaturu koja ga iz godine u godine samo osiromašuje i gura dublje u bijedu.

Opozicija je jako dobro povezana s raznim aktivističkim skupinama, od kojih ni jedna nema radnički predznak. Većinom su to grupe za zaštitu okoliša, feministikinje, društva za zaštitu životinja i anti-komunističke ne-vladine organizacije. Iz pravca tih skupina, koje su također stupile u prosvjed, pokušava se stvoriti kriva slika uspoređujući aktualne nemire s onima na početku 90-ih kada je došlo do sukoba između bivših staljinističkih birokrata i desničarskih stranaka.

U prosvjede se također uključila i "narodna stranka", nacionalistička i populistička organizacija u vlasništvu medijskog mogula Dan Diaconesu-a. Među prosvjednike se pokušala ugurati i neo-fašistička stranka Noua Dreapta, ali su ove subote (21.1.2012.) protjerani sa studentskog trga.
Kako piše jedan od reportera iz Bukurešta, činjenica da takve organizacije mogu postati reprezentativne u prosvjednom pokretu su proizvod dugogodišnje anti-radničke izdaje koju provode socijal-demokrati i vođe sindikata.
Sindikati su bez problemi pustili vladi da otpusti 12,000 željezničkih radnika 2009. Povodom uvođenja drakonskih mjera štednje od strane MMF-a, sindikati su pozvali na "besciljni" prosvjed 19.5.2010. i tu njihove obveze prema radnicima prestaju.

Radnici su u svojoj borbi prepušteni sami sebima

Stoga ni ne čudi da se radnici počinju organizirati sami. Ovog petka i subote, oko 300 učitelja i profesora pridružilo se prosvjedima na studentskom trgu u centru Bukurešta. Također su pozvali na generalni štrajk. Uslijedio je odgovor vođe sindikata prosvjetnih radnika, Marius Nistor-a - izjavio je kako ne može pozvati na štrajk jer bi tada "mladi nastavnici izgubili kontinuitet rada".
Jasno je kako u Rumunjskoj, kao i u mnogim drugim državama, vođe sindikata odgovaraju direktno vladajućoj eliti.

Prosvjetni radnici pridružili su se prosvjednicimaBroj prosvjednika u Rumunjskoj još uvijek nije velik, ali je značajno za spomenuti kako policije uvijek ima brojčano više od prosvjednika. Prema nekim svjedocima, učiteljima i studentima se prijetilo po školama i domovima da ne sudjeluju u prosvjedima. Nadalje, građanima se otvoreno prijeti sukobima. Istaknuti član vladajuće stranke, Radu Berceanu, tako je rekao kako može s "lakoćom okupiti 10,000 ljudi za protu-prosvjed", "dovoljno je samo da obavim par telefonskih razgovora", istaknuo je u u svojoj prijetnji.

Prosvjedi u Rumunjskoj dio su međunarodne borbe protiv ugnjetavanja prava radnika i uvođenja neizdržljivih mjera štednji. Represivna politika koja se provodi nad njima nije puno drugačija od one koja je od sada na snazi u Italiji ili Grčkoj. To radničkom pokretu daje internacionalni karakter, a borbu protiv tih drakonskih mjera ostavlja kao jedinu alternativu.