Parlamentarni izbori održani su ovog vikenda na Islandu - poražen je aktualni premijer Bjarni Benediktsson, a pobjedu je odnijela ljevičarka Katrin Jakobsdottir iz Pokreta zelena ljevica. Kako stvari sada stoje izgleda da bi mogla sastaviti Vladu iako je u ovom trenutku još uvijek teško reći kako bi izgledao taj sastav.
Moguće je da će Zelena ljevica formirati Vladu zajedno sa Socijal-demokratskom strankom, Progresivnom strankom i Piratskom strankom. Zajedno bi imali ukupno 32 zastupnička mjesta u parlamentu koji broji 63, dakle taman većinu. Vladajuća stranka Nezavisnost dobila je najveći broj glasova, ali premali za stvaranje vladajuće koalicije.
Ovo je velika prekretnica za Island gdje su desničarske stranke imale vlast još od 1980. godine.
Jakobsdottir ističe kako će se zalagati za socijalna prava - želi odmah pokrenuti debatu o uvođenju javnog zdravstva i školstva. Protivi se članstvu u Europskoj uniji, ali i NATO-u. Podsjetimo, Island nije članica EU-a, ali jest članica NATO-a, štoviše, Island je jedna od temeljnih članica NATO-a od 1949. godine.
Kada je islandski parlament proglasio u ožujku 1949. kako će Island postati članica novog vojnog saveza u glavnom gradu, Rejkjaviku, izbili su nemiri. Tisuće su izašle na ulice, a nakon mirnog okupljanja krenuo je napad kamenjem na zgradu parlamenta - nemiri su potrajali dok policija nije stigla i počela se sukobljavati s prosvjednicima. Na stranu policije stali su i dobrovoljci stranke Nezavisnost - iste stranke koja je ovog vikenda izgubila izbore nakon što su više od četvrt stoljeća proveli na vlasti.
Tisuće i tisuće Islanđana izašlo je na ulice 30. ožujka 1949., a to je poprilično ako uzmemo u obzir da je populacija cijelog Islanda tada iznosila oko 120,000 ljudi (Island danas ima oko 350,000 stanovnika).
Islanđani protiv NATO-a napadaju parlament kamenjem - 30. ožujak 1949. Dakle, očito je kako je Island postao NATO članica protiv volje svojih građana. Većine? Teško je reći jer referendum nikada nije raspisan. No, sve to bi se sada moglo promijeniti. Naime, Katrin Jakobsdottir najavila je kako želi održati referendum na kojem bi se stanovnike Islanda danas pitalo žele li i dalje biti NATO članica.
Izgleda kako se već u startu može zaključiti kako Jakobsdottir ne želi voditi status-quo politiku, po nijednom pitanju.
Katrin Jakobsdottir rođena je 1. veljače 1976. u Rejkjaviku. Studirala je i kasnije i doktorirala književnost. Dolazi iz istaknute obitelji u kojoj su mnogi bili političari, akademici i umjetnici. Prvo je radila kao slobodna autorica za nekoliko novina, a zatim kao predavačica na sveučilištu u Rejkjaviku. Članica je stranke Zelena Ljevica od 2007. godine, a za vrijeme kada je stranka sudjelovala u koalicijskoj Vladi bila je ministrica obrazovanja. Od 2013. godine je predsjednica stranke Zelena Ljevica. Udata je i majka troje djece. Po pitanju ekonomije ona čvrsto stoji uz to da se ljudima mora omogućiti bolji životni standard kroz brojnije i učinkovite javne službe. Kako nabaviti novac za to? Želi uvesti veće poreze bogatima - zbog toga se našla na meti žestokih napada od strane vladajućih za vrijeme kampanje. No, čini se da glasači misle drugačije i smatraju da bi to bio dobar potez.
U velikom intervjuu za list Jacobin prije četiri dana istaknula je kako je svjesna da je njena stranka najljevija od svih u povijesti islandske politike te kako zbog te činjenice će vjerojatno morati pristati i na određene kompromise, naročito pošto su stranke s kojima planira oformiti vladajuću koaliciju ipak poprilično bliže centru.
Nadalje, svjesna je i činjenica da je priča o Islandu i navodnoj "revoluciji u kojoj je narod pohapsio zločeste bankare" samo mit koji nema gotovo nikakve veze sa stvarnošću, ali mit koji se jako proširio diljem krizne Europe. Činjenica je da je ona pobijedila na ovim izborima upravo zbog toga što "zločesti bankari" nisu otišli nikuda, štoviše, bili su na vlasti sve do jučer jer stranka Nezavisnost je "njihova stranka".
Prave promjene na Islandu možda dolaze tek sada, a ako Jakobsdottir
planira provesti barem 50% od obećanog/zacrtanog, bit će to stvarno značajne promjene. Možda se iste tada neće širiti Europom kao mitovi iz vremena najžešće krize, ali će biti velike.
Iako je pobjeda njene ljevičarske stranke na izborima velika prekretnica u politici Islanda, sklapanje vladajuće koalicije bit će popriličan izazov Točno je da je Island u trenutku najveće krize nacionalizirao banke te se iste planira ponovno privatizirati nakon restrukturiranja. To je bio plan od početka, no Jakobsdottir ističe kako želi zadržati barem jednu u državnom vlasništvu, ulagati i dalje u nju, kako bi svi građani Islanda imali koristi od budućih dividendi, a ne samo privatni investitori.
Ono što je još važnije, Jakobsdottir ističe kako želi fundamentalno restrukturiranje financijskog sustava na Islandu. Što to znači? To znači, kako i sama ističe, stvaranje pravnog okružja u kojem mogu postojati razni oblici bankarstva, uključujući i kooperativno bankarstvo koje na Islandu danas ne postoji.
Kooperativne banke razlikuju se od klasičnih po tome što su njihovi klijenti ujedno i njihovi vlasnici te se vode po kooperativnom principu jedna osoba - jedan glas.
Od drugih stvari za koje se želi zalagati svakako je i borba za okoliš i održivost. "Kapitalizam radi protiv naših ekoloških interesa - kapitalizam se vrti oko povećane konzumacije i rasta, ali održivost pak zahtjeva da smanjimo te stvari", istaknula je.
Jakobsdottir: "Kapitalizam radi protiv naših ekoloških interesa" Posebno joj je važna i spolna jednakost kao i borba protiv nasilja na ženama. Iako je Island zemlja koja prednjači u spolnoj ravnopravnosti, kako Jakobsdottir i ističe, to ne znači da je potpuna ravnopravnost već stečena. "Kao žena koja vodi političku stranku mogu uočiti razlike. Kada se priča o meni često se govori iz perspektive spola - govori se o mom izgledu ili kako sam šarmantna. Iskreno sam iznenađena kada pročitam da sam napravila nešto inteligentno", istaknula je.
Iako ima brojne planove i ambicije Jakobsdottir je također realist te je svjesna kako ostvarivanje zacrtanog neće biti nimalo lak zadatak, prije svega zbog činjenice da njena Vlada, čak i ako je sastavi s koalicijskim partnerima ljevice i centra, neće biti jako snažna. Drugim riječima, opozicija u ovoj situaciji može pružiti maksimalni otpor njenim progresivnim reformama.
To se odnosi primjerice i na pitanje ostanka Islanda u NATO-u. Naime, njena stranka jedina je zagovarala izlazak iz ovog vojnog saveza. Dakle, nikako neće moći dobiti politički konsenzus za to. No, očito je svjesna da narod možda razmišlja drugačije od političkih stranaka, stoga bi referendum bio najpoštenije rješenje - neka Islanđani sami kažu žele li i dalje biti NATO članica (Island je inače jedina NATO članica koja nema svoju vojsku).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
