Rušiti Trumpa knjigom? Aktualna atmosfera kaže - zašto ne? Nije Trumpu lako, umjesto onih nepisanih "100 dana" koji bi trebali novoj vlasti biti dati da se organizira i počne raditi nešto konstruktivno, dan kada je Trump postao predsjednikom je dan kada je aktivno počela i kampanja koja ima za cilj srušiti ga s vlasti, i to ne 2020. već po mogućnosti sutra.
Godina je prošla, Trump je i dalje ovdje, ali u tih godinu dana uspio je napraviti nemoguće - uspio je one koje su prozivali njegove napadače natjerati da još jednom dobro razmisle o svemu i uvelike zaključe da kampanja jest prljava, udara ispod pojasa, ali da bi u konačnici možda i po svijet i po Ameriku bilo bolje da zaboravimo cijeli ovaj Trump eksperiment i krenemo ispočetka s potragom za novim predvidljivim američkim predsjednicima.
Tako da ako Trump na kraju zaista i padne past će zbog vlastite nekompetencije i činjenice da ga nitko, već sada, više ne želi na vlasti. Istina, prije samo godinu dana i u Rusiji se otvorio pokoji šampanjac kada je liberalna intervencionistkinja Hillary Clinton priznala gorki poraz, ali danas bi vjerojatno stavili čepove natrag u te boce jer Trump, koji će se za opstanak na vlasti pretvoriti u "veći establišment od establišmenta", prijetnja je za dobar dio svijeta (i dobar dio svijeta on sam naziva prijetnjom - konkretno Rusiju i Kinu).
Obama u Havani, Obama na telefonu s Rouhanijem, Obama izmišlja razloge kako izbjeći vlastitu "crvenu liniju" u Siriji - sada godinu dana unutar Trumpove administracije ovih događaja se prisjećamo s nostalgijom. Puno toga nije bilo idealno i daleko od savršenog, ali za Obaminog mandata nikada nisu Tomahawk rakete ravnale sirijsku zračnu vojnu bazu (ravnale su zato cijelu Libiju, ali to je u neku ruku "omogućeno" činjenicom da se Libija u kobnom trenutku našla bez ijednog konkretnog prijatelja - kada je trebalo nešto reći, za napada, ne nakon, to je na kraju učinio jedino nedavno svrgnuti Robert Mugabe!).
Što se pak tiče kampanje koja ima za cilj ukloniti Trumpa, o njenoj potrebi možemo misliti ovo ili ono, ali jedno je sigurno - ona je velika i nastavlja se ove godine još i snažnije, odnosno ulazi u novu fazu. Prošle godine pokušana je, i ispucana, faza 1 - pokušaj predstavljanja Trumpa kao ruskog potrčka kojem su bivši KGB-ovci namještali kojekakve opscene situacije po moskovskim hotelima pa sada ovaj, navodno, mora raditi za njih.
Čestitke na maštovitosti, ali očito je kako ova priča sama po sebi neće dati nikakav rezultat. Faza 2 pak ide i korak dalje. Više se neće toliko gurati "Russiagate", sada počinje nešto što bismo mogli nazvati "loonygate" - odnosno kampanja u kojoj će se pokušati ustvrditi kako je Trump zapravo: lud.
Već i prošle godine pojavljivale su se takve opservacije, tu i tamo, ali nije bilo vrijeme za to. Udruženi klub neo-konzervativaca i liberalnih intervencionista bio je pomalo pohlepan pa su se kladili na priču kojom bi eliminirali dvije muhe jednim udarcem: "uljeza" Trumpa i mrsku im Rusiju.
Spomenuti klub gaji veliku paranoju oko ponovnog jačanja Rusije i kampanja diskreditiranja Moskve započela je i prije nego se Trump uopće prijavio kao predsjednički kandidat. Metode su vrlo slične kao i za prethodnih američkih propagandnih kampanja, od neslavnog Josepha McCarthya pa nadalje - Rusiju se samu po sebi nastoji prikazati "zlim carstvom" (sada valjda "zlim carstvom" s tendencijom obnove), a Rusi kao Rusi, ako već toliko podupiru demokratomrsca Putina, očito su i "sami zli".
Trumpova neočekivana pojava u Ovalnom uredu tako je dovelo do spajanja kampanje u tijeku i nove kampanje po potrebi. Teško da je itko vjerovao da bi ista mogla dovesti do njegovog pada jer takvo što se ne događa na temelju "vrlo velike vjerojatnosti o ruskom uplitanju u američke predsjedničke izbore", iza kojeg stoji američka obavještajna zajednica, odnosno dio američke obavještajne zajednice.
I najveći laici u SAD-u sada već sumnjaju u cijelu priču, tako da bi bilo bolje da se ista bar privremeno umirovi, ali zato i dalje sumnjaju u Trumpa, doima im se malo, recimo to tako, "čudan". Kada se pak pogleda kakve poruke na Twitteru ostavlja, mnogi se počinju pitati - je li ova osoba zapravo uopće sposobna biti predsjednik SAD-a?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
