Sve je više izvještaja o tome da afganistanska vlada, ali i svjetske sile, uključujući Kinu i Rusiju, dijele s talibanima obavještajne podatke o prisutnosti Daeša (ISIL) u Afganistanu. Iako su talibani odbijali dijeliti podatke koje imaju o svom terorističkom takmacu, ipak su uključeni u razgovore i komunikaciju sa zainteresiranim vladama. Prisutnost Daeša u Afganistanu je promijenila političku dinamiku koja vlada regijom; ironično, Daeš je pomogao da talibanski pobunjenici postanu legitimnom silom u mnogim afganistanskim i pakistanskim regijama.
Nakon priznanja o smrti talibanskog osnivača i vjerskog vođe Mule Omara, unutarnja borba za nasljedstvo te titule postala je sve žešćom. Usred te borbe za prevlast, neki članovi talibana postali su nezadovoljni i pridružili se redovima stranih boraca, većinom iz Srednje Azije, te položili vjernost Daešu. Većina Afganistanaca koji vjeruju u stvaranje regije Horasan nalazi se u istočnom dijelu zemlje, ponajviše oko provincije Nangarhar. Paštunski plemenski vođe ove regije sve više žele zamijeniti svoju lojalnost s obzirom na mogućnosti koje im pruža snažna međunarodna teroristička skupina - ili imidž takve snage.
Poziv Daeša donosi sa sobom više oružja i više financiranja, a manje realne ideologije. Osim toga glavni grad pokrajine Nangarhar, Džalalabad, leži na izravnoj ruti između pakistanskog Pešavara i Kabula. Ovo je ujedno kritična ruta opskrbe za američku i NATO koaliciju u Afganistanu, ako ne i najvažnija ruta za trgovinu sa svijetom. U siječnju 2016. Daeš je pokazao da može udariti u samom središtu Džalalabada, napavši 13. siječnja pakistanski konzulat u tom gradu i ubivši više od deset ljudi. Talibani su odbacili odgovornost za taj udar.
Daeš vidi Nangarhar kao središte svoje zamišljene provincije Horasan, te planira kao prve udare prema cilju napad na susjedne provincije Kunar i Nuristan. Militanti odani Daešu djeluju i u drugim dijelovima zemlje, poput provincije Zabul, gdje Uzbeci koji su lojalni Daešu nanose ozbiljnu prijetnju hazarskom šijitskom stanovništvu. Ipak, većina čelnika Daeša u tzv. provinciji Horasan su Pakistanci, izdanak ekstremističkog nasilja u toj zemlji koja je posljedica sveobuhvatne akcije Islamabada protiv terorizma započete krajem 2013. Pakistan je u razdoblju od tada doživio značajan pad terorističkog nasilja, gotovo za 70 posto od vrhunca 2006. Istovremeno, u urbanim središtima Pakistana jača predanost daešovskim terorističko-sadističko-takfirističkim načelima, posebno u mjestima s većinskim šijitskim stanovništvom ili gdje šijiti tvore značajnu manjinu, poput lučkog grada Karačija.
Mnogo više uzbune, međutim, dižu borci iz drugih krajeva Srednje Azije koji se nalaze u horasanskoj grani Daeša. Oni su ideološki puno više opasniji od Afganistanaca, jer sa sobom nose apokaliptičnu viziju koja nije samo usmjerena prema Afganistanu, već i prema srednjoazijskim republikama, Indiji i Pakistanu, što sve zajedno čini veliku provinciju Horasan u zamišljenom kalifatu.
Slično brutalnostima u Siriji i Iraku, Daeš u Afganistanu je već izvršio nekoliko groznih akcija protiv lokalnih stanovnika. Ironično, sve to djelovanje Daeša u Afganistanu stvorilo je sliku talibana koja je prihvatljiva ne samo za Afganistance, već i za međunarodnu zajednicu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
