Već godinama, dulje od desetljeća, Beograd razigrava jedne te iste karte u pokušaju da izbjegne formalno priznavanje Kosova. Nije ovdje riječ o nekakvim nastojanjima Srbije da zadrži svoju nekadašnju pokrajinu, nego o golom čuvanju obraza. Kosovo je već 12 godina praktički neovisna država, koja kao takva funkcionira i sudjeluje u mnogim međunarodnim forumima, ali ne i u onom najvažnijem - UN. Kupovina vremena u vidu odugovlačenja je taktika za Kosovo koje se Beograd čvrsto drži, bez obzira na to tko je na vlasti.
Nekom drugom prigodom moglo bi se govoriti i o pravoj prirodi kosovske nadgledane neovisnosti i o njenom jedinstvenom međunarodnom položaju. De facto američka država u kojoj je službena valuta euro. "Naši stavovi su slični onome za što se Amerika zalaže, a oni koji su na terenu su svjesni toga, a ja sam vojnik Amerike na terenu", izjavio je u travnju prošle godine Ramuš Haradinaj, tadašnji premijer Kosova.
Ovaj citat vrlo je dragocjen za novinare da ne moraju naširoko opisivati ono što može stati u rečenicu. U međuvremenu ništa se iznimno važno nije dogodilo, ali je Kosovo dobilo novu vladu. Premijer se sada zove Aljbin Kurti. Riječ je o "kosovskom Mandeli", nekadašnjem lideru studentskih demonstracija, koji je 1997. dospio u zatvor zbog političkog djelovanja, a 2001. pušten na slobodu predsjedničkom amnestijom Vojislava Koštunice. Novi premijer mandat je započeo oštrom retorikom prema Srbiji. I promoviranjem ideje ujedinjenja Kosova i Albanije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.