Nakon niza telefonskih i video poziva sa zapadnim liderima ruski predsjednik Vladimir Putin danas je imao virtualno druženje s nekim kod koga može zasigurno pronaći puno više zajedničkog jezika - naziva ga prijateljem, dakako riječ je o kineskom predsjedniku Xi Jinpingu. Osam dana nakon Putinovog virtualnog sastanka s Bidenom, za vrijeme današnjeg s kineskim predsjednikom dvojica lidera velikih sila Istoka naglasili su kako Rusija i Kina moraju čvrsto stajati zajedno kako bi odbacili zapadni utjecaj te zajedno branili svoje nacionalne i sigurnosne interese.
Ovo je još jedna u nizu potvrda kako sve napetiji odnosi sa Zapadom zbližavaju Moskvu i Peking. Za vrijeme razgovora Xi je istaknuo - kako prenosi kineska državna novinska agencija Xinhua: "U ovom trenutku određene međunarodne snage pod maskom 'demokracije' i 'ljudskih prava' upliću se u unutarnja pitanja Kine i Rusije te pritom brutalno gaze međunarodno pravo i norme međunarodnih odnosa. Kina i Rusija bi trebale pojačati zajedničke napore s ciljem snažnije zaštite obje strane".
Savjetnik Kremlja, Jurij Ušakov, rekao je u razgovoru s novinarima kako je kineski predsjednik Xi dao ruskom predsjedniku potporu po pitanju pribavljanja sigurnosnih garancija od Zapada napominjući kako "razumije zabrinutost Moskve". Dakako, pritom je mislio na trenutačnu Putinovu "kampanju" u kojoj od zapadnih lidera zahtjeva potvrdu, pravno valjanu, da se NATO savez neće širiti dalje prema istoku. Po tom pitanju je do sada već razgovarao s Bidenom, Johnsonom i Macronom. No, za sada nije dobio nikakve konkretne potvrde da bi se NATO na takvo što mogao obvezati. Štoviše, generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg već je rekao kako NATO ne može davati takve garancije.
Jasno, pritisak Zapada na Rusiju uvelike je i moguć zbog činjenice da Zapad djeluje vrlo kompaktno kad je riječ o vanjskoj politici, odnosno savezništvu između SAD-a i EU-a. Takvom pritisku Rusija može pružiti otpor jedino sličnom ili još snažnijom kompaktnošću Istoka, odnosno savezništvom s Kinom.
Zapadne sile predvođene SAD-om simultano pojačavaju pritisak i na Rusiju i na Kinu - i to na sličan način. Obje zemlje se prikazuje kao agresore. Tvrdi se kako se Rusija sprema pokrenuti invaziju na Ukrajinu dok se za Kinu ističe da pripremaju napad na Tajvan. Retorika se zaoštrava gotovo svakodnevno. Rusija i Kina pak imaju puno toga zajedničkog, a ova geopolitička situacija skoro pa im i ne ostavlja drugog izbora nego da počnu nastupati još i snažnije zajedno u obrani vlastitih interesa, baš kao što je to artikulirao danas kineski predsjednik.
Kako to da onda već danas nemamo tako kompaktan odnos između Rusije i Kine kao što je recimo onaj između SAD-a i Britanije? Više je razloga, za početak činjenica da je "specijalni odnos" između Washingtona i Londona građen daleko duže, a od samog početka ima strateški interes kontrole nad Atlantikom i "oko njega" (SAD i Europa). Odnos između Rusije i Kine je znatno kompleksniji.
Zapravo današnji rusko-kineski odnosi datiraju od raspada SSSR-a kada je kraju došao i de-facto saveznički odnos između Kine i SAD-a. Da, Kina i SAD bili su saveznici protiv Moskve kroz znatan dio Hladnog rata. Može se reći kako je to ujedno bio i najveći uspjeh američke vanjske politike te ere - dobiti jednu komunističku silu da se okrene protiv druge koju su percipirali kao glavnu prijetnju. Naravno, razdor između sovjetskih i kineskih komunista nije stvoren (isključivo) od strane SAD-a, ali je itekako dobro i vješto eksploatiran (opširnije: "Tjedan koji će promijeniti svijet" - Nixon je u Kini, SAD će dobiti Hladni rat, SSSR će nestati, a simbioza Washingtona i Pekinga temelj je današnje globalne ekonomije).
Do promjene dolazi tek 1992. kada su Rusija i Kina deklarirale kako kreću sa stvaranjem "konstruktivnog partnerstva". Zatim su 1996. poručili kako žele da to postane "strateško partnerstvo", da bi 2001. potpisali "sporazum o prijateljstvu i suradnji".
Od onda je prošlo već dva desetljeća i iako Moskva i Peking gotovo stalno pričaju o zbližavanju, savezništvu, zajedničkom otporu, zajedničkim projektima... Sve to ide dosta polako i više je razloga zašto je tako. Kao prvo da bi ove dvije sile zaista počele djelovati kompaktno morao im je "pomoći" SAD jer u suprotnom teško da bi se stvari razvijale na ovaj način. Da nema američkog pritiska na Kinu, koji je postao intenzivan nakon dolaska Trumpa na vlast, a nastavio se i s Bidenom, Peking bi nastavio praktičnu ekonomsku suradnju sa SAD-om jer u ekonomskom smislu zapravo je riječ o grandioznoj simbiozi koju tek sad Washington želi pokidati shvativši da je Kina toliko ojačala da pretendira i na vodeću silu svijeta.
Rusija pak, da nema pritiska, bila bi više orijentirana prema Europi nego prema Istoku. Rusiju se zapravo zadnjih godina nastoji "izgurati" iz Europe na razne načine (pritom opet SAD dirigira ovom kampanjom) tako da i ona ima sve manje uporišta na zapadu pa se mora okretati istoku, Euroaziji.
Putin za vrijeme razgovora s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom (izvor: kremlin.ru)
Zapravo moglo bi se zaključiti da je rusko-kineski savez u jačanju onaj u koji pomalo nevoljko ulaze i Moskva i Peking, ali uskoro bi i ta njihova inercija mogla biti posve zaboravljena u vrtlogu novih geopolitičkih stvarnosti. Ono što pak neće biti zaboravljeno su njihove vlastite razmirice i interesi koji se uvijek ne poklapaju. Već smo spominjali prostor centralne Azije kao vrlo važnu geostratešku zonu gdje će se za interes svakako nadmetati primarno Moskva i Peking (opširnije: Ono što spaja i razdvaja: Zašto Rusija i Kina ne mogu ostati najbolji prijatelji). Ima tu još spornih prostora jer Rusija svakako sebe gleda kao veću i utjecajniju vanjskopolitičku sile od Kine koja se sve do nedavno uvelike "držala za sebe". Da nema američkog pritiska odnosi između Rusije i Kine vjerojatno ne bi izgledali idilično, no pošto tog pritiska i prijetnji ima u izobilju njihova suradnja je jedini odgovor.
Stvari se brzo razvijaju. Od nedavno se stvara novi savez protiv Kine, tzv. AUKUS partnerstvo Australije, Britanije i SAD-a. Tu je zatim i tzv. "Quad" organizacije Australije, Indije, Japana i SAD-a. Sve se to pokreće kako bi se pojačao pritisak na Kinu, a Putin i Xi poručili su za vrijeme današnjeg razgovora kako imaju "negativan stav" prema kreiranju takvih vojnih alijansi.
Iz Kremlja poručuju kako je Putin upoznao Xija s detaljima nedavnog razgovora kojeg je imao s Bidenom (a i Biden i Xi su nešto prije toga razgovarali virtualno). Jasno, Rusija i Kina nisu alijansa koja bi pretjerano eksplicitno davala podršku za svoje "regionalne" probleme. To se radi diskretno kroz izjave poput "moramo zajedno braniti svoje interese" i sl. Drugim riječima, ne može se od Pekinga očekivati da direktno komentira događanja u Donbasu niti od Moskve da se pretjerano upuštaju u komentiranje statusa Tajvana. Njihov savez, barem u ovom trenutku, ponajviše se svodi na projekciju zajedničke snage po ključu - zajedno smo dovoljno jaki, ili bismo bar trebali biti, da nas nitko ne može previše maltretirati.
Što se direktnih odnosa tiče, Putin je svom kineskom kolegi poručio kako je rusko-kineska suradnja "novi model suradnje" koji se bazira, između ostalog, na "ne-uplitanju u unutarnja pitanja i poštivanju međusobnih interesa". Također je istaknuo kako se veseli dolasku na Zimske olimpijske igre koje će se početkom iduće godine održati u Kini. No, sve veći broj zapadnih lidera najavljuje diplomatski bojkot igara u Kini - slijedeći primjer SAD-a - tvrdeći ako je povod tome kršenje ljudskih prava u kineskoj regiji Xinjiang. "Mi odbijamo bilo kakav pokušaj politizacije sporta i olimpijskog pokreta", poručio je Putin.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
