Odnos s jednim gradom vrlo je intimno iskustvo i ukupan dojam ovisit će o raspoloženju oba aktera, samog grada i pojedinca koji ga istražuje. U toj priči pojedinac je taj koji može bolje sakriti svoje emocije i trenutačno raspoloženje, grad puno teže. Jasno, može učiniti puno toga da ostavi dobar "prvi dojam", ali taj inicijalni trud ima vrlo kratak učinak. Gradovi ne mogu dobro sakriti svoju intimnu "vibraciju" jer zgrade, ulice, trgovi, njegov javni prijevoz - sve je puno njegovih stanovnika, a oni nastavljaju priču koju on nastoji ispričati. Tu priču mogu ili potvrditi ili je opovrgnuti, jer sastavni su dio nje iako je grad taj koji će definirati ton, tempo pa i žanr.
Kada imam priliku prepričati svoje iskustvo s jednim gradom uvijek prvotno razmišljam o tome hoću li se voditi faktima, statistikama, općepoznatim detaljima, ili ću se odlučiti za pokušaj dočaravanja onog subjektivnog dojma - i uvijek se odlučujem za ovo drugo.
Takva je i moja današnja priča o Grazu, glavnom gradu savezne države Štajerske u obližnjoj nam Austriji. Iako blizu, put me nekako nikada nije odveo tamo. Znam za jednodnevnu "shopping" relaciju Zagreb-Graz, ali nije me nikada dohvatila. Ako bi me put vodio prema Austriji onda bi završavao u prometnom i diplomatskom čvoru ovog dijela Europe, Beču, kao u kakvom katapultu prema ostatku Starog kontinenta i svijeta. To mi se oduvijek sviđalo kod Beča - gdje god da u svijetu "zapnete" velika je šansa da će Vas direktna linija vratiti u Beč, a tamo ste već nekako na korak do doma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.